Translate

Приказивање постова са ознаком šljiva. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком šljiva. Прикажи све постове

понедељак, 3. август 2020.

Antička kuhinja: Zu-lum-ma - Kolač od suvog voća






U slobodnom prevodu Zu-lum-ma na sumerskom jeziku znači voće sa urmama i biti sit.

Ovaj desert se pravio i prinosio u hramovima za vreme mesopotamskih religioznih ceremonija u gradu Uruk. Ceremonija je bila u čast bogova i boginja mesopotamije, prvenstveno su posvećeni bogu An, on je bio sumerski muški bog neba, zagospodario je nebom i odatle krenuo u osvajanje zemlje i njegovoj praunuki Inani, boginji ljubavi, lepote, seksualne požude, plodnosti, ali i znanja, mudrosti, rata i borbe, oni su ujedno bili i zaštitnici grada.

Ovaj recept je zapisan na glinenoj tablici oko 3500 g. p. n. e. kada je grad Uruk bio pod vlašću kralja Enmerkara.

U originalnom tekstu prevedenom sa glinene tablice nisu navedene tačne mere sastojaka, niti preciziran način pripreme, količinu navedenih sastojaka sam proizvoljno odredio.

Sastojci:
500 g pšeničnog brašna
250 ml vode
50 ml maslinovog ulja
500 g suvog voća (urme, jabuke, šljive, smokve i kajsije)
50 g pinjola
1 kašičica kima
1 kašičica korijandera, sitno seckano
2 čena belog luka, sitno seckano

Priprema:
Pomešati brašno, vodu i ulje i zamesiti glatko testo. Testo razvući u orugli oblik. Urme, suvo grožđe, smokve, kajsije, šljive, jabuke i pinjole zajedno sa kimom, korijanderom i belim lukom rasporediti po testu (slično kao na pici). Peći na umerenoj vatri.





Uruk (sumerski Unug) je bio grad u Sumeru i kasnom Vavilonu osnovan oko 4500 g. p. n. e. i njegov razvoj i uspon je trajao do 3000 g. p. n. e.. Nalazio se istočno od današnjeg korita Eufrata, na linij starog kanala Nil, u regiji močvara, oko 30 kilometra istočno od As Samavaha u Iraku. Uruk je na aramejskom jeziku bio poznat kao Ereh, što je, kako se veruje, dalo moderni naziv za zemlju Irak. Na vrhuncu moći Uruk je imao između 50.000 do 80.000 stanovnika, koji su živeli unutar zidina površine 6 km², pa je bio najveći grad na svetu u to vreme (oko 3000. p. n. e.). Bio je jedan od prvih gusto naseljenih gradova. Zbog postepene urbane revolucije do koje u njemu dolazi između 4.000 i 3.000 godine pre nove u ovom gradu on se smatra prvim ljudskim gradom i civilizacijom.
Grad je bio podeljen u dva dela, okrug Eanna i stariji okrug Anu, nazvan i posvećen boginji Inanni i njenom tati-bogu Anu (Anu na Akadskom ili An na u sumerskom ima značenje "iznad" ili "nebo"- je bio mesopotamski nebeski bog, otac i kralj bogova, vrhovni bog sumerskog panteona i gradski bog Uruka). Okrug Eanna bio je ograđen od ostatka grada, pretpotstavlja se da je to bilo u ceremonijalne i religijske svrhe. Po drugoj pretpotstavci Anu, muški bog, predsedavao je ranim prvobitnim gradom sve do porasta popularnosti njegove ćerke Inanne i u to vreme joj je dato privatno prebivalište, zajedno sa zidom, u okrugu Eanna.
Prema sumerskom spisku kraljeva Uruk je osnovao kralj Enmerkar. U epu Enmerkar gospodar Arata kaže se da je Enmerkar dao da se izgradi čuveni hram Eana, koji je bio posvećen boginjii Inani (kasnije Ištar). Uruk je predstavljao prestonicu Gilgameša, junaka slavnog istoimenog epa. Za zidove se govorilo da su sagrađeni upravo po zapovesti Gilgameša. Pored Gilgameša, najznačajniji vladar je bio posljednji vladar Uruka iz ranodinastičkog razdoblja – Lugal-zagi-si – kojem se pripisuje osvajanje mnogih teritorija od Persijskog zaliva do Sredozemnog mora. Uruk je igrao važnu ulogu u političkoj istoriji zemlje, sve do perioda u kome se pojavljuje Sargon I, koji prekida dominaciju Sumerskih gradova – država i uspostavlja Akadsko carstvo, prvo carstvo u istoriji, sredinom III milenijuma pre n.e. Kasnije je igrao važnu ulogu u borbi protiv Elamita sve do 2004. godine p.n.e..


Pročitajte više >>                                                               << Vratite nazad


уторак, 28. новембар 2017.

Antička kuhinja: Ficum recentem mala, pruna, pira, cerasia ut diu durent - Kako možete dugo sačuvati sveže smokve, jabuke , šljive, kruške i višnje



Rimska tradicionalna kuhinja I vek n.e.

Originalni tekst:
Ficum recentem mala, pruna, pira, cerasia ut diu seves: omnia cum peciolis diligenter legito et in melle ponito, ne se contingant.

Prevod:
Kako možete dugo sačuvati sveže smokve, jabuke, šljive, kruške i višnje: Izaberite plodove i pažljivo ih uberite sa stabla. Stavite ih u posudu sa medom tako da se ne dodiruju.

Ovaj recept ili savet je vezan za skladištenje i pripremu voća koje će se koristiti u zimskom periodu.
Recept ili savet, Apicius je najverovatnije prepisao i preuzeo iz Katonove knjige "De agricultura" (O zemljoradnji) koja obrađuje upravo ove oblasti.

De re coquinaria
Marcus Gavius Apicius





Klasični kuvar antike je "De re coquinaria" ili "O umetnosti kuvanja". Autor je Markus Gavijus Apicijus, koji je živeo u doba cara Tiberija u prvom veku naše ere. Knjiga ima 10 glava i sadrži oko 500 recepata koje je Apicijus sakupio iz prošlih vekova i recepata koje je sam osmislio.
Apicius je tokom svog života (42 g.p.n.e. - 37 g.n.e.) postao legenda. on je uradio nešto što je jedinstveno u ono vreme; on je bio jedan od osnivača gastronomije.
Plinije opisuje Apicijusa kao "najvećeg trošadžiju koga je svet ikada video". Izgleda da je bio u pravu, jer je Apicijeva umetnost kuvanja prepuna neobičnih recepata od punjenog papagaja do flaminga sa biberom ali i takvih koje mi i u današnje vreme rado jedemo.





Kako je Apicijev život bio ekstravagantaan, tako je i njegova smrt do danas predmet svakojakih rasprava. Kada je potrošio 100 miliona sestercija iz državne kase za pripremanje svojih recepata za cara, kada je potrošio sve poreske pare i lično se zadužio, napravio je bilans i izračunao je da će mu ostati "samo" 10 miliona sestercija za život, što je za njega bilo nezamislivo (1 sesterc = 1 evro). Iz straha da neće imati šta da jede i da će umreti od gladi, uzeo je otrov i u strašnim mukama umro.


Pročitajte više >>                                                                 << Vratite nazad



среда, 26. јул 2017.

Antička kuhinja: Ius in ovifero fervens - Topli sos za pečeno meso divlje svinje



Originalni tekst:
Ius in ovifero fervens: piper, ligusticum, cuminum, mentam siccam, thymum, silfi, suffundes vino, adicies damascena macerata, mel, vinum, liquamen, acetum, passum ad colorem, oleum. Agitabis fasciculo origani et mentae siccae.

Sastojci:
1 kašičica mlevenog bibera
1 kašika selena, sitno seckano
1 kašika mlevenog semena kumina
1 kašika nane, sitno seckano
1 kašika majčine dušice, sitno seckano
1 kašika silphiuma
100ml belog vina
100g suvih šljiva, sitno seckano
1 kašika meda
1 kašika liquamena
1 kašika vinskog sirćeta
1 kašika passuma
2 kašike maslinovog ulja
1 kašika sušenog origana, izmrvljeno
voda
so

Priprema:
Potopite šljive u vodu par sati pre pripreme sosa.
Isecite šljive na sitne komadiće. Pomešati sve navedene sastojke, dobro izmešati, napraviti pastu pa dodati med i pobiberiti i poslužiti kao sos za pečeno meso divlje svinje.

De re coquinaria
Marcus Gavius Apicius





Asafoetida, laser ili silphium je višegodišnjeg biljka koja raste od 1 do 1,5 m. Ona je takođe poznat kao đavolji izmet, asant, hrana bogova, jovani badijan, smrdljiva guma, Hing, hengu, ingu, Kaiam, i Ting. Vrsta je poreklom iz pustinje Irana i planina Avganistana. Kao što samo ime sugeriše, asafoetida ima smrdljiv miris, ali u kuvanim jelima ona daje ukus koji podseća na praziluk.
U istorijskim izvorima, Silfijum se prvi put pominje u 7. veku p.n.e. u Egiptu, gde je korišćen i kao kontraceptivno sredstvo i kao lek za kašalj, lepru i otoke. Prema grčkoj legendi Batus i njegovi ljudi su oko 631.g.p.n.e. pristali na libijsku obalu gde su osnovali grad Kirenu. Nalazio se na rubu plodne visoravni koja je danas poznata kao Jabal al-Akhdar. Tada je tamo rasla biljka silphium silphium, a Grci su verovali da je ona dar boga Apolona. Kirena je bilo jedino mesto na kojem je rasla, a vremenom je postala toliko važan deo ekonomije ovoga grada da se počela pojavljivati i na kovanom novcu. Masovna upotreba Silfijuma svakako je, smatraju istoričari, uticala na rane hrišćane da kontracepciju i abortus gledaju kao najveće zlo. Ipak, uticaj ove biljke na moderno društvo ne prestaje tu. Svi znaju koji je simbol za srce i da taj simbol uopšte ne liči na pravo srce. Neki smatraju da je simbol nastao kao prikaz ženske zadnjice, drugi da predstavlja biljku u cvatu, ali malo ko zna da se simbol pojavljuje na kirenskom novcu. Ovaj oblik, smatraju naučnici, najverovatnije predstavlja seme Silfijuma. Veza između Silfijuma i seksa je očigledna, a brojni antički pisci kao što su su Pausanija ili Katul direktno povezuju ovu biljku s ljubavlju. Moguće je da je biljka korišćena kao "Remedia amoris", odnosno lek od ljubavi.





Stari Rimljani su kontracepciji toliko bili skloni da je masovna upotreba ove biljke, smatraju naučnici, dovela do izumiranja. Silfijum je biljka u srodstvu sa peršunom i koristila se kako u kulinarske svrhe, tako i kao lek i kontraceptivno sredstvo. Silfijum je korišćen u brojne svrhe i bio je toliko rasprostranjen da je do 1. veka p.n.e. bio na ivici izumiranja. Plinije Stariji u svojoj "Istoriji prirode" navodi da je biljka predstavljena imperatoru Neronu kao izuzetna retkost, koju je on odmah pojeo. Trgovci iz antičkog doba postali su bogati zahvaljujući izvozu u velikim količinama dok je njezina važnost vidljiva i na kovanom novcu Kirene gde se prikazuje žena koja dodiruje biljku i pokazuje na svoje genitalije čime se jasno ukazuje na njezinu svrhu. U drevnim tekstovima je opisano korištenje silfijuma kao kontraceptivno sredstvo, tačnije, Soranus je napisao da bi žene trebale piti sok napravljen od male količine silfija, veličine graška, jednom mesečno. Dodaje da biljka "ne samo da sprečava začeće nego i uništava postojeće". I Dioskorid-travar, ju je davao pacijentima u iste svrhe.
Uzrok izumiranja nije u potpunosti poznat iako se prevelika potražnja i ograničena ponuda navode kao najverovatniji uzroci jer se koristila i kao hrana za životinje zbog njenog učinka na kvalitet mesa. Postoje verovanja da ova biljka nije izumrla nego da se u današnje doba pogrešno identifikuje. Postoji nekoliko kandidata iz modernih botaničkih izvora kao što je ferula jaeschikane koja se pokazala skoro 100% učinkovita pri sprečavanju trudnoće.





U Srbiji se može identifikovati sa mitskom biljkom-Raskovnik. U istočnoj Srbiji, gde se raskovnik upotrebljava u magijskoj medicini, pod njim se podrazumeva biljka Laserpitium siler. Drugi veruju da je raskovnik ustvari mandragora (Mandragora officinarum), zato što se, po predanju, u korenu raskovnika mogu prepoznati antropomorfni elementi. Po trećima raskovnik je Laser trilobum (syn. Siler trilobum), biljka poznata po nemačkom nazivu "Rosskummel" (konjski kim). Po nekima je raskovnik Peucedanum officinale, biljka zvana "hogs fenel" (svinjski komorač). Po Vuku Karadžiću "Raskovnik je nekakva (moze biti izmišljena) trava, za koju se misli da se od nje (kad se njome dohvati) svaka brava i svaki zaklop otvori sam od sebe". Za čarobnu biljku raskovnik veruje se da živi samo jedan dan, iznikne u sumrak, procveta noću i do jutra uvene. U nekim predanjima raskovnik oslobađa zarobljene ili proklete duše koje čuvaju blago.


Pročitajte više >>                                                                        << Vratite nazad


Antička kuhinja: In copadiis ius album - Sos za kuvano i pečeno meso



Originalni tekst:
In copadiis ius album: piper, cuminum, ligusticum, rutae semen, damascenas. Infundis vinum, oenomeli et aceto temperabis. Agitabis thymo et origano.

Sastojci:
1 kašičica sveže mlevenog crnog bibera
1 kašičica kumina
1 kašičica semena celera
1 kašičica rue
100 g suvih šljiva
1 kašičice osušene majčine dušice, izmrvljena
1 kašičica origana, izmrvljena
250 ml belog vina
50 ml meda
1 kašičica vinskog sirćeta
1 kašičica selena, sitno seckano
voda

Priprema:
Suve šljive iseći na sitnije komade, potopiti u vodi i ostaviti da odstoji preko noći.
Pomešajte zajedno crni biber, kumin, rue i celer, dobro sameljite da dobijete pastu. U pastu dodajte suve šljive pa mešajte dok ne postane glatka smesa. U drugu posudu pomešajte vino, med, sirće,origano i majčinu dušicu, dobro izmešajte pa dodajte u pastu sa šljivama. Stavite da provri, a zatim smanjite temperaturu i držite na vatri da se sos zgusne.
Sos se služi kao preliv preko kuvanog ili pečenog mesa.

De re coquinaria
Marcus Gavius Apicius





Šljiva (Prunus domestica L.) je višegodišnja drvenasta biljka iz porodice ruža Rosaceae, smatra se da poreklo vodi sa obala Kaspijskog mora. Filogenetski posmatrano, šljiva pripada istom rodu (Prunus) u koji spadaju i badem, breskva, kajsija, višnja, trešnja i lovorvišnja, a koji kao plod imaju koštunicu. Rod Prunus sadrži nekoliko podrodova, među kojima je i podrod Prunus, koji se dalje deli na tri sekcije: Prunus (šljive Starog Sveta), Prunocerasus (šljive Novog Sveta) i Armeniaca (kajsije). Pod šljivom se najčešće podrazumevaju sorte domaće šljive (Prunus domestica L.), koje su mnogobrojne. Većinu sorti čovek koristi u ishrani u vidu voća, a poneke se koriste i zbog drveta. Širom Evrope se od plodova ovog drveta spravlja alkoholni napitak šljivovica (među Srbima često zvan samo šljiva ili šljivka), koji se na našim područjima smatra srpskim nacionalnim pićem. Često se od plodova prave marmelade i džemovi (džem od šljiva). Velike površine šljivika mogu se videti u Zapadnoj Srbiji i Šumadiji. 100g šljiva sadrži 47-48 kcal, 197-206 kJ, 84-86g vode, 0,2g masti, 221mg kalijuma, 14mg kalcijuma, 10mg magnezijuma,  5mg vitamina C. Osobe koje imaju problema sa bubrezima ili imaju bolove u žuči trebalo bi da jedu šljive u veoma malim količinama. Šljiva krvne sudove čisti od masnih naslaga. Šljiva deluje kao moćan antioksidant, protiv slobodnih radikala.
Suve šljive su pored odličnog ukusa poznate i po svom izvanrednom laksativnom dejstvu, te se u narodu koriste kod problema sa opstipacijom i neprijatnim zatvorom stolice. Specijalisti ih danas sve češće preporučuju i kao lek protiv osteoporoze, jer one dokazano osnažuju kosti i čine ih manje krtim. Cene ih i brojne dijete, jer su veoma delotvorne za skidanje suvišnih kilograma, obiluju vlaknima koja su itekako značajna za dobru probavu i redovnu stolicu. Upravo zbog toga suve šljive protiv zatvora su pogodne kod različitih stomačnih tegoba, a naročito ukoliko imate problem sa neredovnim pražnjenjem creva i hroničnom opstipacijom. 100 grama ove sušene voćke ima između 150 i 230 kalorija i gotovo 35 procenata šećera (za razliku od sveže voćke koja ne prelazi vrednosti veće od 10 odsto) i to fruktoze i glukoze. Pored toga značajne količine biljnih vlakana pronaći ćete u njima između 10 i 16 grama, što je značajno više u odnosu na 2 procenta koliko sadrži sveže voće, te ih nutricionisti zbog toga naročito cene. Suve šljive sadrže i moćni antioksidans beta karoten. Četvrtina šolje suvih šljiva obezbedjuje 17% preporučenih dnevnih doza Vitamina A (u formi beta karotena). Beta karoten čuva kardiovaskularni sistem, ali i sprečava i mutaciju ćelija. Blokiranjem slobodnih radikala preventivno se deluje na pojavu oboljenja kao što su ateroskleroza, bolesti srca izazvane dijabetesom, rak debelog creva, astma, artritisi.





Kumin (lat.Cuminum cyminum) je biljka skrivenosemenica, poreklom sa Levanta i južne Azije. Njegovo seme se koristi u kuvanju u formi semenki i praha. Ima i lekovita svojstva. Dosta liči na kim, ali je seme krupnije i drugačije arome.
Ovaj začin možete da pronađete u različitim kuhinjama, zapisi kažu da su ga koristili i drevni Egipćani i stari Rimljani. U zemljama Orijenta koristi se više od 2000 godina kao ljutkasti začin i u medicini. Ukusom podseća na sezam i kim. Mnogi narodi bliskog i srednjeg istoka smatraju crni kim svetom ili čudotvornom biljkom. Ovome se nije čuditi pošto se biljka spominje i u Bibliji. Crni kumin je pronađen u grobnici Tutankamona, što znači da se još u drevnom Egiptu koristio za razne medicinske tretmane. Pedanije Dioskorides, jedan od prvih lekara stare Grčke koji je napisao prvu knjigu o lekovitom bilju, zapisao je da crni kumin leči glavobolje, probleme sa disajnim putevima, zubobolju i parazite u crevima. Postoji verovanje da je i prorok Muhamed kazao da je crni kim lek za sve bolesti osim smrti.
A sama biljka se koristi i u medicinske svrhe, jer je jako dobra za probavu i u borbi protiv prehlade. Na srednjem i bliskom istoku crni kim se smatra za vrlo snažno antikancerogeno sredstvo. Ovaj vrlo lekoviti začin prava je blagodet za organizam jer ne samo da podstiče jačanje imunog sistema, već vam može pomoći i kod gubitka kilograma, i to veoma efikasno. Crni kumin ima visoko nutritivne vrednosti, sadrži monosaharin, kao i polisaharide koji nisu sačinjeni od skroba i veoma su dobar izvor dijetalnih vlakana. Bogat je masnim kiselinama i to onim nezasićenim poput linolne i linoleinska kiseline, poznatijih kao omega 6 i omega 3 masne kiseline. Upravo zbog njih, ova biljka veoma povoljno utiče i održava zdravlje moždanih ćelija i pospešuje cirkulaciju krvi u mozgu. Sadrži arginin koji je veoma važan za trudnice i potpomaže razvoj bebe, a pored toga bogat je karotenom koji se u jetri pretvara u vitamin A, zatim kalcijumom, gvožđem, natrijumom i kalijumom. Vekovima se preporučuje dojiljama za bolju produkciju mleka. Ublažava simptome bolesti probavnog trakta i ojačava imunitet, dok se ulje crnog kumina koristi za mnoge kožne bolesti kao što su ekcemi i čirevi, a koristi se i za lečenje gripa i prehlade.





Rua, ruta ili rutvica, ruda (lat. Ruta graveolens) je zimzeleni polugrm, s raspodeljenim sivo-zelenim listovima i zelenkasto-žutim cvetovima (leti). Ruta je bila u narodnoj medicini, jedna od najčešće korištenih biljaka. Sa listovima ljutog ukusa aromatiziramo salate, umake i mekane sireve.
Ruta je poreklom iz južnih zemalja Evrope. Ruta je igrala veliku ulogu kod starih Egipćana; Grci i Rimljani su je cenili kao svetu biljku i kao začin. Spominje je i Hipokrat.
U kulinarstvu se zbog jake arome listići upotrebljavaju u vrlo malim količinama. Ruta ima jaku mirođijsku aromu i jak ukus, te se kao začin koristi retko i u malim količinama za začinavanje zelenih salata, jela od sira i ovčetine, kao i dodatak namazima, umacima, marinadama, i za meso divljači. Dodaje se vinima kako bi dobila ukus po muskantnom vinu, kao i rakijama.


Pročitajte više >>                                                                         << Vratite nazad


субота, 24. јун 2017.

Antička kuhinja: Ius in murena assa - Pečena murina



Originalni tekst:
Ius in murena assa: piper, ligusticum, satureiam, crocomagma, cepa, pruna damascena enucleata, vinum, mulsum, acetum, liquamen, defritum, oleum, et coques.

Sastojci:
1-1,5kg murine, pečene na roštilju

Za sos:
1/2 kašičice mlevenog crnog bibera
1/2 kašičice semena selena
1 kašika čubra, sitno seckano
1/2 kašičice šafrana
1 glavica crnog luka, sitno seckano
4 šljive, sitno seckane
50 ml belog vina
50 ml mulsuma (mešavina vina i meda)
2 kašike vinskog sirćeta
250 ml liquamena
50 ml defrituma
200 ml maslinovog ulja

Priprema:
Pomešajte seme selena, šljive, čubar, šafran, luk i biber, izmešajte i sameljite. Pomešajte ovo u mešavinu od belog vina, mulsuma, liquamena, vinskog sirćeta i maslinovog ulja. Stavite da se kuva i pustite da provri, zatim smanjite temperaturu i pustite da se krčka oko pola sata. Sos servirati uz pečenu murinu.

De re coquinaria
Marcus Gavius Apicius





Murina (lat. Muraena helena) je riba, iako izgledom podseća na zmiju, iz porodice murine (Murenidae) sa koštanim skeletom (košljoriba) i nesavitljivim, koštanim žbicama u leđnom i analnom peraju (tvrdoperka). Opasna riba snažnog ugriza i otrovne krvi, zube nema samo u čeljustima, nego i na nepcu i u kostima ždrela, jedino što je otrovno kod murine je njena krv (ihtiohemotoksin) koji je termolabilan baš kao i kod jegulje. Boje je smeđe, žute ili belkaste. Po čitavom telu je tamnosmeđe do crno izmrljana. Može da naraste do 1,30 m u dužinu, a masa joj može biti i do 15 kg. Voli kamenita hridinasta dna gde pronalazi utočište u brojnim rupama i procepima. Sa takvih pozicija vreba žrtve koje munjevito napada hvatajući ubojitim zubima. Svoje boravište napušta samo noću kada ide u potragu za hranom. Živi na dubinama od 5 do 50 metara, ali se spušta i do 120 metara, a može se sresti i u samom plićaku. Mresti se u drugoj polovini leta i početkom jeseni. Energetska vrednost 100g svežeg mesa murine je 99 kcal/ 414 kj, 17,6g proteina i 2,7g masti.





Po legendi murina je ispuzala iz Hadova podzemnog mora te je sa sobom ponela zlo mračnih dubina i prosula ga svetom, inače je direktan potomak Meduze te je zapravo jedna od njenih zmijskih vlasi koja je otpala sa temena čudovišta u trenutku kad joj je Persej odrubio glavu. Po drugoj legendi ta ukusna riba zloćudnog izgleda zapravo je jedna od Harpija, koja se preobrazila u ovu stanovnicu mora kojoj niko ne može umaknuti kad ga dohvate njeni strašni zubi. Stari Grci su je nazivali muraina, latini muraena ili murena, Plinije Stariji u svojoj knjizi Naturalis histora prepričava stara verovanja da je murina uvek i samo ženka te da izlazi na kopno pariti se sa zmijama, dok Atenej i Elijan čak tvrde da njen ugriz može biti smrtonosan jer je začeta od otrovnice - "jer zmija mužjak riga otrov pre nego li će oploditi murinu". U antičkom Rimu murina se uzgajala kao simbol moći i bogatstva ali i radi njenog mesa koje je u to vreme bilo veoma cenjeno baš kao i obuća napravljena od njene kože. Iako neki istoričari tvrde da su robovlasnici hranili murine robovima, jer su navodno tako murine dobijale na kvalitetu (ukusu) mesa, poznat je samo jedan slučaj bogatog Vediusa Pola koji je hranio murine neposlušnim robovima. Takve su murine nazivali murena fluta ili plutajuća murina jer su svoj jezivi plen ujedale i trgale plutajući površinom ribnjaka.


Pročitajte više >>                                                                   << Vratite nazad



уторак, 20. јун 2017.

Antička kuhinja: Ius Alexandrinum in pisce asso - Aleksandrijska riba na žaru



Originalni tekst:
Ius Alexandrinum in pisce asso: piper, cepam siccam, ligusticum, cuminum, origanum, apii semen, pruna damascena enucleata, mulsum, acetum, liquamen, defritum, oleum, et coques.

Sastojci:
1 kg ribe, bilo koje vrste

Za sos:
1 kašičica mlevenog bibera
1 glavica crnog luka, sitno seckano
1/2 kašike selena, sitno seckano
1 kašičica semena kumina
1/2 kašike origana, sitno seckano
1 kašičica semena celera
6 sirijskih šljiva, sitno seckano
2 kašike mulsuma (mešavima meda i vina)
2 kašike vinskog sirćeta
4 kašike liquamena
2 kašike defrituma
2 kašike maslinovog ulja

Priprema:
Pomešati sve sastojke i staviti da se kuvaju 10 minuta. Sos se služi uz ribu sa roštilja.

De re coquinaria
Marcus Gavius Apicius





Šljiva (Prunus domestica L.) je višegodišnja drvenasta biljka iz porodice ruža Rosaceae, smatra se da poreklo vodi sa obala Kaspijskog mora. Filogenetski posmatrano, šljiva pripada istom rodu (Prunus) u koji spadaju i badem, breskva, kajsija, višnja, trešnja i lovorvišnja, a koji kao plod imaju koštunicu. Rod Prunus sadrži nekoliko podrodova, među kojima je i podrod Prunus, koji se dalje deli na tri sekcije: Prunus (šljive Starog Sveta), Prunocerasus (šljive Novog Sveta) i Armeniaca (kajsije). Pod šljivom se najčešće podrazumevaju sorte domaće šljive (Prunus domestica L.), koje su mnogobrojne. Većinu sorti čovek koristi u ishrani u vidu voća, a poneke se koriste i zbog drveta. Širom Evrope se od plodova ovog drveta spravlja alkoholni napitak šljivovica (među Srbima često zvan samo šljiva ili šljivka), koji se na našim područjima smatra srpskim nacionalnim pićem. Često se od plodova prave marmelade i džemovi (džem od šljiva). Velike površine šljivika mogu se videti u Zapadnoj Srbiji i Šumadiji. 100g šljiva sadrži 47-48 kcal, 197-206 kJ, 84-86g vode, 0,2g masti, 221mg kalijuma, 14mg kalcijuma, 10mg magnezijuma,  5mg vitamina C. Osobe koje imaju problema sa bubrezima ili imaju bolove u žuči trebalo bi da jedu šljive u veoma malim količinama. Šljiva krvne sudove čisti od masnih naslaga. Šljiva deluje kao moćan antioksidant, protiv slobodnih radikala.





Klasični kuvar antike je "De re coquinaria" ili "O umetnosti kuvanja". Autor je Markus Gavijus Apicijus, koji je živeo u doba cara Tiberija u prvom veku naše ere. Knjiga ima 10 glava i sadrži oko 500 recepata koje je Apicijus sakupio iz prošlih vekova i recepata koje je sam osmislio.
Apicius je tokom svog života (42 g.p.n.e. - 37 g.n.e.) postao legenda. on je uradio nešto što je jedinstveno u ono vreme; on je bio jedan od osnivača gastronomije.
Plinije opisuje Apicijusa kao "najvećeg trošadžiju koga je svet ikada video". Izgleda da je bio u pravu, jer je Apicijeva umetnost kuvanja prepuna neobičnih recepata od punjenog papagaja do flaminga sa biberom ali i takvih koje mi i u današnje vreme rado jedemo.
Kako je Apicijev život bio ekstravagantaan, tako je i njegova smrt do danas predmet svakojakih rasprava. Kada je potrošio 100 miliona sestercija iz državne kase za pripremanje svojih recepata za cara, kada je potrošio sve poreske pare i lično se zadužio, napravio je bilans i izračunao je da će mu ostati "samo" 10 miliona sestercija za život, što je za njega bilo nezamislivo (1 sesterc = 1 evro). Iz straha da neće imati šta da jede i da će umreti od gladi, uzeo je otrov i u strašnim mukama umro.


Pročitajte više >>                                                                 << Vratite nazad


четвртак, 9. март 2017.

Antička kuhinja: In grue, in anate vel in pullo - Kuvana patka



Originalni tekst:
In grue, in anate vel in pullo: piper, cepam siccam, ligusticum, cuminum, apii semen, pruna vel damascena enucleata, mulsum, acetum, liquamen, defritum, oleum et coques. Gruem cum coquis, caput eius aqua quam non contingat, sed sit foris ab aqua. Cum cocta fuerit, de sabano calido involves gruem et caput eius trahe: cum nervis sequetur, ut pulpae vel ossa remaneant, cum nervis enim manducare non potest.

Prevod:
Ždral, patka ili piletina: biber, suvi luk, selen, kumin, seme celera, suve šljive ili Damascus šljive koštice uklonjene, mulsum, sirće, liquamen, defritum i ulje skuvajte. Kuvajte ždrala, dok se kuva, pazite da glava ne dotakne vodu, i da ostane van. Kada je ždral gotov, umotajte ga u vrući peškir i povucite glavu tako da se tetive otrgnu na način da meso i kosti ostanu, jer se ne može uživati u čvrstim tetivama

Sastojci:
1 velika patka
1 kašičica bibera
1 glavica crnog luka, sitno seckano
1 kašičica selena, sitno seckano
1 kašičica kumina, sitno seckano
1 kašičica semena celera
100 g suvih šljiva, bez koštice
1 kašika vinskog sirćeta
100 ml mulsuma
1 kašika liquamena
1 kašika defrituma
1 kašika maslinovog ulja
so

Priprema:
Očišćenu patku stavite u lonac i prelijte vodom. Dodajte sve ostale sastojke i stavite da se kuva. Kada proključa smanjite temperaturu i ostavite da se krčka.
Kuvanu patku isecite, odstranite glavu i poslužite.

De re coquinaria
Marcus Gavius Apicius





Šljiva (Prunus domestica L.) je višegodišnja drvenasta biljka iz porodice ruža Rosaceae, smatra se da poreklo vodi sa obala Kaspijskog mora. Filogenetski posmatrano, šljiva pripada istom rodu (Prunus) u koji spadaju i badem, breskva, kajsija, višnja, trešnja i lovorvišnja, a koji kao plod imaju koštunicu. Rod Prunus sadrži nekoliko podrodova, među kojima je i podrod Prunus, koji se dalje deli na tri sekcije: Prunus (šljive Starog Sveta), Prunocerasus (šljive Novog Sveta) i Armeniaca (kajsije). Pod šljivom se najčešće podrazumevaju sorte domaće šljive (Prunus domestica L.), koje su mnogobrojne. Većinu sorti čovek koristi u ishrani u vidu voća, a poneke se koriste i zbog drveta. Širom Evrope se od plodova ovog drveta spravlja alkoholni napitak šljivovica (među Srbima često zvan samo šljiva ili šljivka), koji se na našim područjima smatra srpskim nacionalnim pićem. Često se od plodova prave marmelade i džemovi (džem od šljiva). Velike površine šljivika mogu se videti u Zapadnoj Srbiji i Šumadiji. 100g šljiva sadrži 47-48 kcal, 197-206 kJ, 84-86g vode, 0,2g masti, 221mg kalijuma, 14mg kalcijuma, 10mg magnezijuma,  5mg vitamina C. Osobe koje imaju problema sa bubrezima ili imaju bolove u žuči trebalo bi da jedu šljive u veoma malim količinama. Šljiva krvne sudove čisti od masnih naslaga. Šljiva deluje kao moćan antioksidant, protiv slobodnih radikala.





Suve šljive su pored odličnog ukusa poznate i po svom izvanrednom laksativnom dejstvu, te se u narodu koriste kod problema sa opstipacijom i neprijatnim zatvorom stolice. Specijalisti ih danas sve češće preporučuju i kao lek protiv osteoporoze, jer one dokazano osnažuju kosti i čine ih manje krtim. Cene ih i brojne dijete, jer su veoma delotvorne za skidanje suvišnih kilograma, obiluju vlaknima koja su itekako značajna za dobru probavu i redovnu stolicu. Upravo zbog toga suve šljive protiv zatvora su pogodne kod različitih stomačnih tegoba, a naročito ukoliko imate problem sa neredovnim pražnjenjem creva i hroničnom opstipacijom. 100 grama ove sušene voćke ima između 150 i 230 kalorija i gotovo 35 procenata šećera (za razliku od sveže voćke koja ne prelazi vrednosti veće od 10 odsto) i to fruktoze i glukoze. Pored toga značajne količine biljnih vlakana pronaći ćete u njima između 10 i 16 grama, što je značajno više u odnosu na 2 procenta koliko sadrži sveže voće, te ih nutricionisti zbog toga naročito cene. Suve šljive sadrže i moćni antioksidans beta karoten. Četvrtina šolje suvih šljiva obezbedjuje 17% preporučenih dnevnih doza Vitamina A (u formi beta karotena). Beta karoten čuva kardiovaskularni sistem, ali i sprečava i mutaciju ćelija. Blokiranjem slobodnih radikala preventivno se deluje na pojavu oboljenja kao što su ateroskleroza, bolesti srca izazvane dijabetesom, rak debelog creva, astma, artritisi.


Pročitajte više >>                                                                      << Vratite nazad


четвртак, 27. октобар 2016.

Antička kuhinja: Karni kun almešas - Meso sa suvim šljivama



Sastojci:
750g junećeg mesa, sečeno na manje komade
500g suvih šljiva
2 glavice crnog luka, sitno seckano
maslinovo ulje za prženje
biber
so

Priprema:
Suve šljive potopiti u vodu i ostaviti da odstoje preko noći. Sutradan luk i meso pomešati i izdinstati, zatim ocediti šljive i dodati mesu, posoliti, pobiberiti, dodati vode i ostaviti da se krčka na laganoj vatri. Jelo je gotovo kad voda uvri a meso bude mekano i kuvano.





Šljiva (Prunus domestica L.) je višegodišnja drvenasta biljka iz porodice ruža Rosaceae, smatra se da poreklo vodi sa obala Kaspijskog mora. Filogenetski posmatrano, šljiva pripada istom rodu (Prunus) u koji spadaju i badem, breskva, kajsija, višnja, trešnja i lovorvišnja, a koji kao plod imaju koštunicu. Rod Prunus sadrži nekoliko podrodova, među kojima je i podrod Prunus, koji se dalje deli na tri sekcije: Prunus (šljive Starog Sveta), Prunocerasus (šljive Novog Sveta) i Armeniaca (kajsije). Pod šljivom se najčešće podrazumevaju sorte domaće šljive (Prunus domestica L.), koje su mnogobrojne. Većinu sorti čovek koristi u ishrani u vidu voća, a poneke se koriste i zbog drveta. Širom Evrope se od plodova ovog drveta spravlja alkoholni napitak šljivovica (među Srbima često zvan samo šljiva ili šljivka), koji se na našim područjima smatra srpskim nacionalnim pićem. Često se od plodova prave marmelade i džemovi (džem od šljiva). Velike površine šljivika mogu se videti u Zapadnoj Srbiji i Šumadiji. 100g šljiva sadrži 47-48 kcal, 197-206 kJ, 84-86g vode, 0,2g masti, 221mg kalijuma, 14mg kalcijuma, 10mg magnezijuma,  5mg vitamina C. Osobe koje imaju problema sa bubrezima ili imaju bolove u žuči trebalo bi da jedu šljive u veoma malim količinama. Šljiva krvne sudove čisti od masnih naslaga. Šljiva deluje kao moćan antioksidant, protiv slobodnih radikala.





Suve šljive su pored odličnog ukusa poznate i po svom izvanrednom laksativnom dejstvu, te se u narodu koriste kod problema sa opstipacijom i neprijatnim zatvorom stolice. Specijalisti ih danas sve češće preporučuju i kao lek protiv osteoporoze, jer one dokazano osnažuju kosti i čine ih manje krtim. Cene ih i brojne dijete, jer su veoma delotvorne za skidanje suvišnih kilograma, obiluju vlaknima koja su itekako značajna za dobru probavu i redovnu stolicu. Upravo zbog toga suve šljive protiv zatvora su pogodne kod različitih stomačnih tegoba, a naročito ukoliko imate problem sa neredovnim pražnjenjem creva i hroničnom opstipacijom. 100 grama ove sušene voćke ima između 150 i 230 kalorija i gotovo 35 procenata šećera (za razliku od sveže voćke koja ne prelazi vrednosti veće od 10 odsto) i to fruktoze i glukoze. Pored toga značajne količine biljnih vlakana pronaći ćete u njima između 10 i 16 grama, što je značajno više u odnosu na 2 procenta koliko sadrži sveže voće, te ih nutricionisti zbog toga naročito cene. Suve šljive sadrže i moćni antioksidans beta karoten. Četvrtina šolje suvih šljiva obezbedjuje 17% preporučenih dnevnih doza Vitamina A (u formi beta karotena). Beta karoten čuva kardiovaskularni sistem, ali i sprečava i mutaciju ćelija. Blokiranjem slobodnih radikala preventivno se deluje na pojavu oboljenja kao što su ateroskleroza, bolesti srca izazvane dijabetesom, rak debelog creva, astma, artritisi.


Pročitajte više >>                                                                  << Vratite nazad