Brojni istorijski izvori ali i arheološki nalazi ukazuju da se u početku
Feničani nisu bavili trgovinom, već stočarstvom i ribolovom. Ribolov je bio
široko zastupljena privredna grana tako da nije slučajno ime jednog od
feničanskih gradova Sidon, što znači "ribolovno mesto". Čamci su se obično
pokretali veslima, jedro se retko koristilo.Vremenom su naučili da se
orijentišu po zvezdama, posebno su se oslanjali na sazvežđe Malog medveda.
Uvek je označavao smer prema severu, a Feničani su ga često koristili kao
referentnu tačku. U antičko doba zvao se Feničanska zvezda. Uzani obalni
pojas, zaštićen od toplih istočnih vetrova, bio je pogodan za razvoj
poljoprivrede ali mogućnost šireg bavljenja poljoprivredom bila je ograničena
nedostatkom dobre obradive zemlje, zatim zbog uzanog i teškog terena bilo je
nemoguće izgraditi objekte za navodnjavanje, a potreba održavanja jedinstvenog
sistema navodnjavanja polja je bio glavni faktor razvoja poljoprivrede.
Stanovnici Fenikije su najviše jeli žitarice, naročito pšenicu koju su sami
uzgajali, a speltu i ječam su uvozili iz Egipta. Varon (II – I vek p. n. e.)
opisuje da su pšenicu čuvali u dubokim bunarima na čije su dno stavljali sloj
slame. Bunare su hermetički zatvarali. Pravili su kaše, hlebove i kolače koji
su postajali sve popularniji i prelazili granice Fenikije. Osim kaša su
pravili i čorbe od sočiva, leblebije, graška i boba koje su inače sami gajili
u svojim baštama. Feničani nisu jeli svinjsko i goveđe meso, ali su jako
cenili pseće meso, tek je sa razvojem Kartagine pseće meso bilo zabranjeno i
svaki prekršaj je povlačio strogu kaznu. Tu nalazimo i prve podatke o pregledu
stoke i mesa za klanje, koji su morali biti u uskoj vezi s verskim uverenjima
i običajima. Feničani su često prinosili životinje kao žrtve bogovima tako da
prve, primitivne klaonice nalazimo u njihovim hramovima. Od mesa su
konzumirali ovčetinu, jagnjetinu, zečetinu, piletinu, divljač i golubove.
Pečenje je bilo glavni oslonac kao i roštilj. Jeli su se i plodovi iz mora,
ali se više koristilo meso. Doručak je bilo jelo zvano "puls", što je kaša
napravljena od žitarica. Što se tiče začina, so je bio glavni izvor. Začinsko
bilje se mnogo ne pominje, ali kao što znamo, Bliski istok ima neverovatno
veliki izbor začinskog bilja. Za razliku od povrća koje se gajilo tokom cele
godine, voće je bilo više sezonsko. Što se tiče voća konzumirali su jabuke,
bademe, limete, grožđe, dunje, nar, urme i smokve. Feničani su osim vina
pravili od urmi sirće, hleb i kolače, a siromašni su ih koristili kao
zaslađivače, koštice su koristili za ishranu stoke, dok su od drveta
izrađivali različite predmete. Urme bi bile ili sušene ili bi se jele sveže.
Smokve su se konzumirale jer su bile bogate šećerom i proteinima. Nar i grožđe
bi se unosili u grobove pokojnika. Poljoprivreda je bila u procvatu i
imali su tako dobre agronomske spise da su Rimljani kasnije preveli ove knjige
na svoj jezik, a rimska vlada ih je preporučila italijanskim
poljoprivrednicima. Bavili su se i maslinarstvom, odnosno, proizvodnjom
maslinovog ulja. Ono je imalo višestruku namenu odnosno koristili su ga u
ishrani, zatim za lečenje rana i kao gorivo za osvetljavanje prostora.
Kroz kontakte i trgovinu, širili su ne samo svoje pismo već i svoju kulturu
ishrane. Feničani su imali pisane zapise, oni su izmislili današnje alfabet
pismo ali nijedan od tekstova nije sačuvan, što je velika šteta jer ne možemo
pouzdano da utvrdimo sastav njihovih recepata, jer je Kartagina potpuno
uništena 146 g. p. n. e. tokom trećeg punskog rata, Rimljani su samo spasili
dela agronoma Maga, ostatak kartaginjanske biblioteke su date kraljevima
Numidije koji je ubrzo zauvek izgubljen. Feničanski način ishrane i recepti su
se generacijama prenosili preko grčkih i rimskih pisaca ali i usmenim putem i
to u svim feničanskim kolonijama od Španije do Libije, a čiji se uticaj oseti
i dan danas u njihovim nacionaalnim kuhinjama.
Najpopularnija feničanska jela u Rimskom carstvu su bila:
Najpopularnije feničansko jelo u Egiptu je bilo:
Najpopularniji feničanski hleb i desert u Grčkoj, koji se i danas prave su
bili:
Zanimljivo je da su Feničani usavršili izdavanje kredita i bankarstvo,
koristili su zlato, srebro, bakar, kovani novac i kožne "novčanice" kao
sredstvo plaćanja. Glavno otkriće Feničana, abeceda takođe je bilo
povezana s trgovinskim potrebama. Potreba za vođenjem evidencije robe i
evidencijom transakcija naterala je ove trgovce da traže najjednostavniji i
najbrži oblik pisanja.
Нема коментара:
Постави коментар