Tradicionalni persijski kolač spada u red poslastica čija je priprema veoma
jednostavna, a ukus jedinstven i potpuno nesvakidašnji. Sohan Papdi (naziva
se i patisa, papri sin, soan papdi ili shonpapri), je desert
karakterističnog kockastog oblika i meke konzistencije. Sohan je persijska
(farsi) reč koja znači turpija. Kolač je veoma jednostavan za pripremu i svi
sastojci su bili u svakodnevnoj upotrebi koji su postojali u domaćinstvu ili
su se veoma lako mogli naći na tržnicama po veoma niskoj ceni.
Persijski slatkiši tipa kolačića mogu se grubo klasifikovati na suve
kolačiće (širini hošk) i vlažne kolačiće (širini tar). Današnji kolač, Sohan
papdi pripadaju prvoj grupi odnosno pripadaju grupi suvih kolača. Testo za
ove kolačiće je veoma jednostavno i lako se pravi. U srpskom jeziku pod
pojmom kolač, podrazumevaju se različite vrste peciva, ali se pre svega
odnosi na manje slatke komade peciva punjene različitim filovima. Najčešći
sastojak kolača jesu med ili šećer, maslac ili buter, mleko, orasi i drugo
koštunjavo voće, jaja, čokolada ili kakao i različite vrste voća (džemova i
marmelada).
Sohan je nastao u gradu Kumu, u današnjem Iranu. Postoje različite vrste
sohana, uključujući medeni sohan, susamov sohan, sohan halva, bademov sohan,
sohan gazi, sohan logme, puteran sohan, sohan pašmaki (šećerna vuna) i
desertni sohan. Kolač je veoma popularan u Aziji i mnogi narodi ga danas
veoma rado konzumiraju. Koren ovog slatkiša vuče iz Persije, a reč sohan ima
više značenja kod različitih naroda, na sanskritu znači "lepog izgleda", a
na arapskom "zvezda".
Mnogi recepti su ostali skoro ne promenjeni do danas.
Slatkiši su se jeli onda kada su to ljudi mogli sebi i ukućanima priuštiti.
Ovu vrstu deserta su konzumirali svi slojevi društva.
Ova vrsta jednostavnog deserta se pravio na sledeći način:
Sastojci:
1 i 1/4 šolje brašna leblebija
1 1/4 šolje pšeničnog brašna
1 i 1/2 šolje rastopljenog maslaca
1 1/2 šolje šećera
1 i 1/2 šolje vode
2 supene kašike svežeg mleka
1/2 kašičice semenki kardamoma
Priprema:
U velikoj posudi pomešajte dve vrste brašna. Ugrejte maslac u šerpi sa
debelim dnom i dodajte brašno. Mešajte na tihoj vatri, da ne zagori, dok se
ne dobije zlatnobraon boja. Skinite sa vatre i ostavite sa strane. U drugom
tiganju pomešajte šećer sa vodom i mlekom i ostavite da provri. Smanjite
vatru i ostavite da se krčka, dok se ne dobije gusti sirup. Skinite sa vatre
i uz neprestano mešanje dodajte smesu sa brašnom. Smesu rasporedite preko
namazanog pleha i pažljivo poravnajte. Isecite na jednake kockice.
Servirajte kockice sohan kolača hladne i posute semenkama kardamoma.
Persijska kuhinja se ogleda u veštini kombinovanja začina različitih ukusa i
mirisa kao i u kombinaciji kontrastnih ukusa, slatko-kiselo ili
blago-začinjeno. Najpoznatiji začin persijske kuhinje je menta, zatim slede
esencije limuna i narandže, jestivo cveće kao što su narandžin cvet,
geranijum i latice ruža, tu možemo još da ubrojimo i kurkumu, kumin, kim,
kiml ili kamoun koji se dodaje gulašima, sosevima i supama.
Bili su vešti u prehrambenoj trgovini ali i modernizaciju prehrambene
industrije tog doba. Persijska kuhinja je prva koja je u ishranu uvela
šećer, tako da su već 600-te g. p. n. e. poznavali metod kristalizacije
šećera iz šećerne trske.
Persijanci su imali snažan osećaj pripadnosti zajednici i nacionalne svesti
tako da se to odrazilo i na način obedovanja. Mnogi obroci su bili javni i
od društvenog značaja. Dužnost svakog stanovnika je da sledi čuvenu
persijsku izreku: "Mehman habib-e hodast",što znači "Gost je Bogu
prijatelj". Kada gost, očekivan ili ne, uđe u persijski dom, prema njemu se
postupa s najvećom ljubaznošću i gostoljubivošću. Koliko god skromne prihode
imali, domaćini gostima nude najbolju hranu i smeštaj.
Stari Grci veštinu kuvanja su naučili od persijanaca, a od Grka su je
preuzeli Rimljani. Iz istorije Persije poznato je da u toj zemlji u 6 veku
p. n. e. postoje ljudi koji se bave kuvanjem kao zanimanjem. Radeći kao
kuvari uspeli su da dosegnu vrhunac umeća u kulinarstvu.
Нема коментара:
Постави коментар