Faludeh ili palude je tradicionalni iranski hladni desert sličan sorbetu.
Sastoji se od tankih rezanaca napravljenih od skroba u poluzamrznutom sirupu
koji sadrži šećer i ružinu vodu. Faludeh se često služi sa sokom od limete,
a ponekad i sa mlevenim pistaćima. Ovaj drevni desert se obično naziva
Faludeh Širazi, jer potiče iz grada Širaza u današnjem
Iranu, zajedno sa čuvenom salatom Širazi. Širaz se često naziva gradom
poezije i pismenosti, u znak reference na poznate pesnike Hafeza i Saadija.
Persijska reč paludeh potiče od glagola paludan što znači preraditi. Faludeh
je arabizovani oblik reči paludeh koji se pojavio nakon arapskog osvajanja
Persije, zbog nedostatka foneme /p/ u standardnom arapskom jeziku. U
arapskim srednjovekovnim izvorima, bio je poznat kao falutadž. Od 16. do 18.
veka, indo-persijski mogulski kraljevi koji su vladali Južnom Azijom
stvorili su hladno desertno piće pod nazivom faluda, što je derivat od
faludeh. Štaviše, junanski desert paoluda takođe potiče od ovog deserta.
Faludeh je tradicionalni i veoma omiljeni persijski desert napravljen od
zamrznutih pirinčanih rezanaca u sirupu od ruže i limete. Često nazvan
persijskim granitom, ovaj veganski recept za desert bez glutena ima hrskavu
teksturu i jedinstveno osvežavajući ukus. Tanka smesa od skroba (od pšenice
ili pirinča) se kuva, a zatim proceđuje kroz sito, čime se dobijaju nežne
niti slične celofanskim rezancima koje se zatim hlade u ledenoj vodi. Nakon
toga se kombinuju sa smesom sirupa i brzo hlade dok se sirup ne zamrzne bar
do pola.
U Iranu se danas faludeh prodaje u poslastičarnicama i kafićima u ukusima
kao što su pistaći, šafran, ružina voda i med, a može se služiti uz bastani
sonati, tradicionalni persijski sladoled. Faludeh Širazi verzija iz grada
Širaza, posebno je poznata.
Osvežavajući i slatki, Faludeh Širazi je savršen desert za vrele letnje
dane. Iznenađujuće je jednostavan za pravljenje, samo je potrebno malo
strpljenja. Falude je zamrznuti desert koji ističe poluzamrznute pirinčane
rezance usred dobro koreografisanog plesa slatkih i kiselih ukusa, sve
isprekidano cvetnim notama ružine vodice. Faludeh je desert koji se dobro
slaže sa raznim jelima, ali je posebno dobrodošao nakon persijske gozbe sa
Džudže ćevapom (persijski ražnjići sa šafranom od piletine), Širazi salatom
i persijskim pirinčem.
Ova vrsta jednostavnog deserta sa koji su konzumirali svi društveni slojevi
se pravio na sledeći način:
Sastojci:
3 šolje vode
1 šolja šećera
1/8 kašičice fine morske soli
2 kašike sveže ceđenog soka od limete
2 kašike ružine vode
50 g tankih pirinčanih rezanaca
kriške limete, za ukrašavanje
seckani pistaći, za ukrašavanje
sirup od višnje ili džem od višnje, za ukrašavanje
Priprema:
Pomešajte 3 šolje vode, šećer i so u srednjoj šerpi na srednjoj vatri i
dovedite do laganog krčkanja. Smanjite vatru i mešajte nekoliko minuta ili
dok se šećer ne rastvori. Sklonite sa vatre, dodajte sok od limete i ružinu
vodu. Prebacite smesu u plitku staklenu ili metalnu posudu pogodnu za
zamrzavanje. Stavite u zamrzivač, nepoklopljeno, na 30 minuta. Skuvajte
pirinčane rezance, a zatim procedite rezance kroz finu cediljku. Isperite
hladnom vodom i ostavite da se osuše na vazduhu u cediljci. Koristeći
kuhinjske makaze ili nož, isecite rezance na komade od 2,5 cm. Ostavite sa
strane. Izvadite delimično ohlađeni sirup iz zamrzivača. Dodajte rezance i
dobro promešajte. Zamrznite, nepokriveno, jedan sat. Izvadite smesu iz
zamrzivača i viljuškom počnite da stružete zamrznute delove sa strana
posude, mešajući ih nazad u sredinu. Vratite smesu u zamrzivač na još sat
vremena pre nego što ponovite struganje i mešanje. Ponovite još jednom. U
ovoj fazi, rezanci bi trebalo da budu hrskavi, a sirup bi trebalo da se
pretvori u kašastu, poluzamrznutu smesu. Za serviranje uzmite rezance
viljuškom i stavite ih u pojedinačnu posudu za serviranje zajedno sa kriškom
svežeg limuna. Prelijte Faludeh pistaćima i sirupom od višnje. Ako desert
poslužujete nakon nekog vremena, izvadite ga iz zamrzivača i ostavite da
odstoji na sobnoj temperaturi 20 minuta pre nego što sastružete zamrznutu
smesu rezanaca i sirupa i sastavite je u pojedinačne porcije. Prelijte
svojim omiljenim prelivom i poslužite.
Slatkiši su se jeli onda kada su to ljudi mogli sebi i ukućanima priuštiti.
Ovu vrstu deserta su konzumirali svi slojevi društva.
Persijska kuhinja se ogleda u veštini kombinovanja začina različitih ukusa i
mirisa kao i u kombinaciji kontrastnih ukusa, slatko-kiselo ili
blago-začinjeno. Najpoznatiji začin persijske kuhinje je menta, zatim slede
esencije limuna i narandže, jestivo cveće kao što su narandžin cvet,
geranijum i latice ruža, tu možemo još da ubrojimo i kurkumu, kumin, kim,
kiml ili kamoun koji se dodaje gulašima, sosevima i supama.
Bili su vešti u prehrambenoj trgovini ali i modernizaciju prehrambene
industrije tog doba. Persijska kuhinja je prva koja je u ishranu uvela
šećer, tako da su već 600-te g. p. n. e. poznavali metod kristalizacije
šećera iz šećerne trske.
Persijanci su imali snažan osećaj pripadnosti zajednici i nacionalne svesti
tako da se to odrazilo i na način obedovanja. Mnogi obroci su bili javni i
od društvenog značaja. Dužnost svakog stanovnika je da sledi čuvenu
persijsku izreku: "Mehman habib-e hodast",što znači "Gost je Bogu
prijatelj". Kada gost, očekivan ili ne, uđe u persijski dom, prema njemu se
postupa s najvećom ljubaznošću i gostoljubivošću. Koliko god skromne prihode
imali, domaćini gostima nude najbolju hranu i smeštaj.
Stari Grci veštinu kuvanja su naučili od persijanaca, a od Grka su je
preuzeli Rimljani. Iz istorije Persije poznato je da u toj zemlji u 6 veku
p. n. e. postoje ljudi koji se bave kuvanjem kao zanimanjem. Radeći kao
kuvari uspeli su da dosegnu vrhunac umeća u kulinarstvu.
Нема коментара:
Постави коментар