Širini se na persijskom (farsi) jeziku odnosi na slatkiše (širin - slatko),
koji se često daju kao proslavni pokloni u iranskoj i avganistanskoj
kulturi. Na primer, veridbe se nazivaju Širini Hori, što je kada porodica
žene prihvati udvarača i daje mladoženjinu poslasticu sa slatkišima. Ljudi
će dati Širini rođacima i bliskim osobama nakon venčanja takođe u proslavi
slično bombonjerama. Drugi primeri uključuju unapređenje na poslu ili
diplomiranje, gde osoba koja je diplomirala ili je unapređena može dati
slatkiše bliskim osobama. Reč tar može se odnositi na dve različite stvari,
persijski i azerbejdžanski žičani instrument (tar) ili selo u današnjem
Iranu u provinciji Gilan (Šir-e Tar), sasvim je sigurno da se reč tar u ovom
receptu odnosi na selo Tar tako da ovaj kolač možemo da prevedemo kao Kolač
iz Tara. Kolač je veoma jednostavan za pripremu i svi sastojci su bili u
svakodnevnoj upotrebi koji su postojali u domaćinstvu ili su se veoma lako
mogli naći na tržnicama po veoma niskoj ceni.
Persijski slatkiši tipa kolačića mogu se grubo klasifikovati na suve
kolačiće (širini hošk) i vlažne kolačiće (širini tar). Današnji kolač,
pripada drugoj grupi odnosno pripadaju grupi vlažnih kolača, ne sadrže
gluten. Testo za ove
kolačiće je veoma jednostavno i lako se prav ili možete koristiti kupovne kore za tortu.
Kolač se tradicionalno poslužuje uz čašu persijskog čaja. Obično se crni čaj
meša sa sušenim laticama ruže. Takav čaj nikada se ne poslužuje u
porculanskim ili drugim neprozirnim šoljicama jer je velika uvreda ako se
nevidi boja čaja, pravi domaćin će uvek pitati, želite li jači ili slabiji
čaj.
Mnogi recepti su ostali skoro ne promenjeni do danas.
Ova vrsta jednostavnog deserta sa koji su konzumirali svi društveni slojevi
se pravio na sledeći način:
Sastojci:
2 srednje velike jabuke
1 čaša šećera
pola male kašike kardamoma ili cimeta
250 g kora za tortu
1/2 čaše vode
1 velika kašika limunovog soka
Priprema:
Oljuštite jabuke i narežite ih na kockice. U manji lonac stavite vodu da se
kuva. Postepeno u vodu dodajte šećer i mešajte dok se ne rastopi. Kad
dobiveni sirup provri, dodajte mu jabuke i smanjite vatru. Kuvajte 20 minuta
na umerenoj vatri. Potom odmaknite sa vatre i dodajte sok od limuna i
kardamom. Izgnječite jabuke i ostavite da se ohlade. Na jednu koru namažite
debeli sloj jabuka pa poklopite drugom korom. Kolač narežite na kocke.
Umesto jabuka možete koristiti neko drugo sveže voće ili 1 i po čašu suvog
voća.
Slatkiši su se jeli onda kada su to ljudi mogli sebi i ukućanima priuštiti.
Ovu vrstu deserta su konzumirali svi slojevi društva. U srpskom jeziku pod
pojmom kolač, podrazumevaju se različite vrste peciva, ali se pre svega
odnosi na manje slatke komade peciva punjene različitim filovima. Najčešći
sastojak kolača jesu med ili šećer, maslac ili buter, mleko, orasi i drugo
koštunjavo voće, jaja, čokolada ili kakao i različite vrste voća (džemova i
marmelada).
Persijska kuhinja se ogleda u veštini kombinovanja začina različitih ukusa i
mirisa kao i u kombinaciji kontrastnih ukusa, slatko-kiselo ili
blago-začinjeno. Najpoznatiji začin persijske kuhinje je menta, zatim slede
esencije limuna i narandže, jestivo cveće kao što su narandžin cvet,
geranijum i latice ruža, tu možemo još da ubrojimo i kurkumu, kumin, kim,
kiml ili kamoun koji se dodaje gulašima, sosevima i supama.
Bili su vešti u prehrambenoj trgovini ali i modernizaciju prehrambene
industrije tog doba. Persijska kuhinja je prva koja je u ishranu uvela
šećer, tako da su već 600-te g. p. n. e. poznavali metod kristalizacije
šećera iz šećerne trske.
Persijanci su imali snažan osećaj pripadnosti zajednici i nacionalne svesti
tako da se to odrazilo i na način obedovanja. Mnogi obroci su bili javni i
od društvenog značaja. Dužnost svakog stanovnika je da sledi čuvenu
persijsku izreku: "Mehman habib-e hodast",što znači "Gost je Bogu
prijatelj". Kada gost, očekivan ili ne, uđe u persijski dom, prema njemu se
postupa s najvećom ljubaznošću i gostoljubivošću. Koliko god skromne prihode
imali, domaćini gostima nude najbolju hranu i smeštaj.
Stari Grci veštinu kuvanja su naučili od persijanaca, a od Grka su je
preuzeli Rimljani. Iz istorije Persije poznato je da u toj zemlji u 6 veku
p. n. e. postoje ljudi koji se bave kuvanjem kao zanimanjem. Radeći kao
kuvari uspeli su da dosegnu vrhunac umeća u kulinarstvu.
Нема коментара:
Постави коментар