Persijanci su u prošlosti voleli ali i danas vole da jedu voće. Kada je
sezona voća, jeli su ga u svakoj prilici: posle ručka, uz čaj ili za večeru.
Ta tradicija je ostala do danas tako da kada dođete u iransku kuću leti,
bićete posluženi svežim voćem, dok će zimi pred vas izneti sušeno voće ili
kompot. Uz jabuke, breskve, trešnje, jagode, grožđe, lubenice, dinje,
pomorandže i drugo voće, persijanci su posluživali i krastavce koje su
tretirali kao voće. Kad se voće poslužuje posle večere ili uz čaj,
uobičajeno je da ga domaćica oljušti i pruži gostu.
Kompot se odnosi na kuvano voće, sveže ili sušeno, koje se služi kao piće
ili desert, u zavisnosti od regiona. Kada se služi kao desert, u suštini je
identičan današnjem francuskom kompotu, odakle potiče termin "kompot". Kada
se služi kao piće, poznat je i kao vzvar ili uzvar, od slovenske reči koja
znači "ključati". Kompot je bezalkoholni slatki napitak koji se može
poslužiti vruć ili hladan u zavisnosti od tradicije i godišnjeg doba. Dobija
se kuvanjem voća kao što su jagode, breskve, jabuke ili višnje u velikoj
količini vode, često zajedno sa šećerom ili drugim zaslađivačima. Ponekada
se u njega stavlja vanilin šećer ili cimet, posebno zimi kada se kompot
poslužuje vruć. Danas je popularan u zemljama istočne i srednje Evrope, kao
i u Skandinaviji. Kompot je bio široko korišćen način očuvanja voća za
zimsku sezonu.
Ovaj voćni kompot je veoma jednostavan za pripremu i svi sastojci su bili u
svakodnevnoj upotrebi koji su postojali u domaćinstvu ili su se veoma lako
mogli naći na tržnicama po veoma niskoj ceni.
Mnogi recepti su ostali skoro ne promenjeni do danas.
Ovo je odličan desert za zimske mesece. Zimi kad je teško naći sveže voće,
persijanci su pripremali kompot od suvog voća. Ova vrsta jednostavnog
deserta sa koji su konzumirali svi društveni slojevi se pravio na sledeći
način:
Sastojci:
5 čaša vode
1 čaša šećera
12 suvih šljiva
12 suvih jabuka
pola čaše suvih kajsija
2 male kašike ružine vodice
Priprema:
Vodu i šećer kuvajte 10 minuta ili dok se šećer ne rastopi. Dodajte šljive
te ih kuvajte 5 minuta. Potom dodajte jabuke i kajsije te kuvajte još 15
minuta. Na kraju dodajte ružinu vodicu i ostavite da se ohladi. Ova količina
dovoljna je za 4-5 porcija.
Slatkiši su se jeli onda kada su to ljudi mogli sebi i ukućanima priuštiti.
Ovu vrstu deserta su konzumirali svi slojevi društva.
Persijska kuhinja se ogleda u veštini kombinovanja začina različitih ukusa i
mirisa kao i u kombinaciji kontrastnih ukusa, slatko-kiselo ili
blago-začinjeno. Najpoznatiji začin persijske kuhinje je menta, zatim slede
esencije limuna i narandže, jestivo cveće kao što su narandžin cvet,
geranijum i latice ruža, tu možemo još da ubrojimo i kurkumu, kumin, kim,
kiml ili kamoun koji se dodaje gulašima, sosevima i supama.
Bili su vešti u prehrambenoj trgovini ali i modernizaciju prehrambene
industrije tog doba. Persijska kuhinja je prva koja je u ishranu uvela
šećer, tako da su već 600-te g. p. n. e. poznavali metod kristalizacije
šećera iz šećerne trske.
Persijanci su imali snažan osećaj pripadnosti zajednici i nacionalne svesti
tako da se to odrazilo i na način obedovanja. Mnogi obroci su bili javni i
od društvenog značaja. Dužnost svakog stanovnika je da sledi čuvenu
persijsku izreku: "Mehman habib-e hodast",što znači "Gost je Bogu
prijatelj". Kada gost, očekivan ili ne, uđe u persijski dom, prema njemu se
postupa s najvećom ljubaznošću i gostoljubivošću. Koliko god skromne prihode
imali, domaćini gostima nude najbolju hranu i smeštaj.
Stari Grci veštinu kuvanja su naučili od persijanaca, a od Grka su je
preuzeli Rimljani. Iz istorije Persije poznato je da u toj zemlji u 6 veku
p. n. e. postoje ljudi koji se bave kuvanjem kao zanimanjem. Radeći kao
kuvari uspeli su da dosegnu vrhunac umeća u kulinarstvu.
Нема коментара:
Постави коментар