Šir berendž (persijski: sẖy̰rbrnj, takođe se prevodi i kao šir berinj) je
pirinčani puding začinjen ružinom vodom i začinima poput cimeta ili
kardamoma, a često sadrži i bademe. Može se služiti topao ili hladan kao
desert. Šir berendž u prevodu sa persijskog (farsi) jezika znaci mlečni
pirinač. Šir znaci mleko, a berendž označava vrstu pirinča. Pirinač se
lagano krčka u vodi dok se ne raspadne i dobije veoma lepljivu i kremastu
teksturu. Zatim se dodaje mleko šolja po šolja i lagano krčka kako bi se
skrob u pirinču skuvao u glatki puding. Šir Berendž se kuva bez šećera i
samo je blago parfimisan ružinom vodom. Šir Berendž može biti preliven
voćem, orasima ili mlevenim kardamomom u kombinaciji sa raznim drugim
slatkim ukusima. U tradicionalnoj istočnoj medicini, i mleko i pirinač imaju
hladnu prirodu. Hladna priroda može izazvati bolove u stomaku kod nekih
ljudi. Da bi to sprečili, obavezno su dodavali malo cimeta u prahu u jelo.
Cimet ima toplu prirodu koja može nadmašiti hladnu prirodu pirinča i mleka.
Puding od pirinča ili Šir berendž je dobar izvor vitamina B i sprečava umor,
lako je svarljiv, što ga čini pogodnim jelom za bebe. Ako u vašoj porodici
postoji beba, Šir Berenž može pomoći rastu njihovih kostiju zbog velike
količine kalcijuma i vitamina B (B2) koji sadrži. Možete povećati nutritivnu
vrednost ovog deserta dodavanjem orašastih plodova i suvog grožđa. Ovo jelo
može pojačati prirodni proces stvaranja kolagena u vašem telu (pirinač to
radi), čineći da vaša koža izgleda sveže. Ako imate prehladu, ova vrsta
pudinga od pirinča može pomoći da se brže oporavite. Možete ga poslužiti i
kao doručak, ručak ili večeru.
Slatkiši su se jeli onda kada su to ljudi mogli sebi i ukućanima priuštiti.
Ovu vrstu deserta su konzumirali svi slojevi društva. Puding je vrsta jela,
najčešće slatkog deserta dobijenog kuvanjem brašna, jaja, griza i maslaca u
mleku na pari. Kao desert veoma je omiljen širom sveta. Reč puding potiče od
francuske reči boudin koja dolazi od latinske reči botellus, što znači "mala
kobasica", jer su se u početku pudinzi pripremali kao slana jela, slično
kobasicama. U našim krajevima Srbije se može čuti i naziv povarak.U trenutku
kada je nastao, puding se nije služio kao desert. Ovaj ukusan slatkiš, na
početku je pravljen kao slano jelo od mesa ili iznutrica, slično kobasicama
u koje su se dodavala jaja, žitarice, puter, a potom se takva masa kuvala
ili pekla.
Persijski slatkiši tipa kolačića mogu se grubo klasifikovati na suve
kolačiće (širini hošk) i vlažne kolačiće (širini tar). Današnji puding
pripada drugoj grupi odnosno pripadaju grupi vlažnih kolača. Smesa za ovaj
puding je veoma jednostavna i lako se pravi.
Ovaj tradicionalni recept za puding je savršena poslastica za svaku priliku
ili za uživanje uz svežu skuvanu šolju popodnevnog čaja. Obično se crni čaj
meša sa sušenim laticama ruže. Takav čaj nikada se ne poslužuje u
porculanskim ili drugim neprozirnim šoljicama jer je velika uvreda ako se
nevidi boja čaja, pravi domaćin će uvek pitati, želite li jači ili slabiji
čaj.
Mnogi recepti su ostali skoro ne promenjeni do danas.
Šir berendž je veoma jednostavan desert koji zahteva vrlo malo sastojaka i
načina pripreme. Odličan je izbor za neiskusne kuvare ili svakoga ko traži
jednostavan i brz desert. Ova vrsta deserta ili pudinga sa kojim su se
hraniili svi društveni slojevi se pravio na sledeći način:
Sastojci:
2 šolje pirinča
4 šolje vode
1/4 kašičice soli
8 šolja mleka
2 kašike ružine vodice
Priprema:
Oko 12 sati pre nego što želite da skuvate pirinač, ostavite pirinač u malo
vode. Ovo će mu omogućiti da se lakše skuva. Pre upotrebe properite pirinač
3-4 puta ili dok voda ne postane skoro bistra. Ocedite što je više moguće
vode.
Stavite pirinač u šerpu sa neprijanjajućim dnom. Dodajte 4 šolje hladne vode
i 1/4 kašičice soli. Dovedite do ključanja na srednjoj vatri. Smanjite vatru
na srednje nisku i kuvajte nepoklopljeno dok se zrna pirinča ne raspadu i ne
dobiju kremastu teksturu. Većina vode će biti isparena, oko 20-25 minuta.
Sipajte 8 šolja mleka u posudu i zagrevajte je na visokoj temperaturi dok ne
postane veoma vruće. Korišćenje mleka sa većom količinom masti može učiniti
Šir Berendž ukusnijim. Dodajte mleko, po dve šolje odjednom, u kuvani
pirinač. Nakon svakog dodavanja nastavite sa kuvanjem na srednje niskoj
vatri. Kada smesa proključa i zgusne se, dodajte još. Ovo će trajati od 5 do
10 minuta. Što više dodajete mleko, potrebno je duže da se zgusne. Dodajte
poslednju šolju mleka i ružinu vodicu ( možete dodati i cimet u prahu ).
Kuvajte još 10 minuta i promešajte nekoliko puta. Puding će biti kremast i
gust, a zgušnjavaće se još nakon što se ohladi. Sklonite lonac sa ringle i
sipajte Šir berendž u činije za serviranje. Ostavite da se hladi 10 minuta
na sobnoj temperaturi, zatim pokrijte činije labavom plastičnom folijom ili
malim tanjirom i stavite u frižider na 2-3 sata. Da biste poslužili Šir
Berendž, postavite sto sa javorovim sirupom, medom, otopljenom čokoladom,
voćem, orašastim plodovima, mlevenim kardamomom i voćnim sirupom ili džemom
po vašem izboru i pustite da svako izabere svoj omiljeni preliv.
Ovo jelo može se poslužiti kao doručak, predjelo i prilog, ili čak kao
savršena užina za vreme čaja. Možete ga poslužiti dok je još vruć, što je
apsolutno preporučljivo, ili ga možete ohladiti i poslužiti kao užinu sličnu
sladoledu. Ako želite da ga poslužite kao desert, hladno je bolje. Ako ćete
ga jesti kao obrok, toplo bi bilo prijatnije.
Bili su vešti u prehrambenoj trgovini ali i modernizaciju prehrambene
industrije tog doba. Persijska kuhinja je prva koja je u ishranu uvela
šećer, tako da su već 600-te g. p. n. e. poznavali metod kristalizacije
šećera iz šećerne trske.
Persijanci su imali snažan osećaj pripadnosti zajednici i nacionalne svesti
tako da se to odrazilo i na način obedovanja. Mnogi obroci su bili javni i
od društvenog značaja. Dužnost svakog stanovnika je da sledi čuvenu
persijsku izreku: "Mehman habib-e hodast",što znači "Gost je Bogu
prijatelj". Kada gost, očekivan ili ne, uđe u persijski dom, prema njemu se
postupa s najvećom ljubaznošću i gostoljubivošću. Koliko god skromne prihode
imali, domaćini gostima nude najbolju hranu i smeštaj.
Stari Grci veštinu kuvanja su naučili od persijanaca, a od Grka su je
preuzeli Rimljani. Iz istorije Persije poznato je da u toj zemlji u 6 veku
p. n. e. postoje ljudi koji se bave kuvanjem kao zanimanjem. Radeći kao
kuvari uspeli su da dosegnu vrhunac umeća u kulinarstvu.
Нема коментара:
Постави коментар