Translate

уторак, 30. мај 2017.

Antička kuhinja: Aliter sphondylos - Kuvane školjke



Originalni tekst:
Aliter sphondylos: teres cuminum, rutam, liquamen, caroenum modice, oleum, coriandrum viridem et porrum. Et sphondylos inferes pro salso.

Sastojci:
500 g kuvanih školjki (dagnje, ostrige, vongola, prstac, palastura)
30 g kima, mrvljenog
1 kašičica sveže rue, sitno seckana
1 kašika caroenuma
1 kašika liquamena
1 kašika lista korijandera, sitno seckano
1 praziluk, sitno seckan
50 ml maslinovog ulja

Priprema:
Staviti kuvano meso školjki u činiju, dodajte ostale sastojke, dobro promešajte i servirajte.

De re coquinaria
Marcus Gavius Apicius




Školjke (lat. Bivalvia, Lamellibranchia ili Pelecypoda) su mekušci koji imaju dvokapku ljušturu (lat. bi - dva; lat. valvus - kapak) i nemaju glaveni region.
Telo im je bočno spljošteno što se naročito uočava u obliku stopala, koje liči na sekiru (zarivanje u podlogu). Telo je sa strane potpuno obuhvaćeno plaštom, koji se, kao i ljuštura, sastoji od dva dela. Kapci ljušture mogu biti spojeni elastičnom vezom (ligamentom) ili bravom. Brava se sastoji od niza zubaca i ulegnuća na jednom i odgovarajućim nizom na drugom kapku. Škrge su listolike i nalaze se sa strane tela između utrobne kese i plašta.
Kreću se zarivanjem stopala u podlogu i slabo su pokretne, a neke vrste su i sesilne. Naseljavaju slatke vode i mora.
Najpoznatiji predstavnici su: kamenica ili ostriga (Ostrea), dagnja (Mytilus), pelistra (Pina), barska školjka (Anodonta), rečna školjka (Unio).






Praziluk, prasa, poriluk ili praz (lat A. ampeloprasum var. porrum) tip je luka, uzgojeni varijetet južnoevropsko-zapadnoazijske vrste Allium ampeloprasum. Praziluk je poreklom iz Sredozemlja i drevna je kulturna biljka. Upotrebljava se kao svež ili se dodaje jelima kao začin. U novije vreme znatne količine se suše i izvoze. Za ishranu se upotrebljava: stablo i listovi.
Primerci ove biljke iz arheoloških nalazišta, pronađeni su u drevnom Egiptu. Zidni crteži praziluka, dovode zaključka da je praziluk bio deo egipatske prehrane od najmanje drugog veka pre Hrista pa nadalje. Poznato je da su praziluk hvalili Izraelci koji su znali da ga u Egiptu ima u izobilju. Stari tekstovi koji su pronađeni, ukazuju na to da je praziluk rastao i u Mesopotamiji u isto vreme. Zanimljivo je da je praziluk bio najdraže povrće cara Nerona, a najviše ga je voleo jesti u supi ili sa uljem, verujući da poboljšava kvalitet njegovog glasa. Prema jednoj legendi, kralj Cadwaladr od Gwynedd, naredio je svojim vojnicima da se identifikuju nošenjem povrća na svojim kacigama u drevnoj borbi protiv Sasa, koja se odigrala u polju praziluka. Šekspir na primer, spominje običaj nošenja praziluka kao staru tradiciju za vreme kralja Henrika V. Zanimljivo je da je praziluk jedan od nacionalnih amblema države Vels. Velški praziluk se pojavio i na haljini Elizabete II za vreme njenog krunisanja. Naozbiljnije vizuelno korištenje praziluka, bila je značka na kapi Velške garde na kojoj je bio praziluk. U Rumuniji je praziluk simbol istorijske regije Oltenia u jugozapadnom delu zemlje.
Praziluk sadrži dosta vode (86%) a malo kalorija, tako da je pogodan za dijetalnu ishranu, kao diuretik i za čišćenje organizma, ali sadrži i korisne sastojke: beta-karoten, belančevine, biljna vlakna, biljne masti, biljne hormone, vitamin A, vitamine B, vitamin C, vitamin E, gvožđe, eterična ulja, kalijum, kalcijum, kvercetin, kemferol, mineralne soli, pektin, sumpor, sulfide, folnu kiselinu, fosfor, celulozu i šećer.
U ishrani se koriste koren, stablo i listovi praziluka. Praziluk se u ishrani najčešće koristi kao dodatak salatama, supama ili pržen sa jajima. U nekim krajevima je veoma popularno jelo sa prazilukom, krompirom i pavlakom. Praziluk povoljno deluje na organizam kod sledećih zdravstvenih problema: alergije, anemija, astma, arterioskleroza, bolesti usne šupljine, bolesti srca i krvnih sudova, bronhitis, gojaznost, gubitak apetita, gubitak pamćenja, depresija, impotencija, kamen u bubregu, kašalj, mučnina i povraćanje, neke vrste raka (prevencija i lečenje), neplodnost, pad imuniteta, povišeni nivo lošeg holesterola, prehlade i grip, problemi sa bubrezima, bešikom i mokraćnim kanalima, problemi sa zglobovima i kičmom, problemi sa crevima i organima za varenje, problemi sa krvnim pritiskom, problemi sa metabolizmom, problemi sa želucem i stomačnim bakterijama, problemi sa jetrom, problemi sa otocima, problemi sa štitnom žlezdom, promuklost, razne infekcije, reumatska oboljenja, sinuzitis, skorbut, stres, upale vena, upala pluća, hronični umor, celulit i šlog.
Praziluk se može koristiti kao diuretik, antioksidans i povoljno deluje protiv mikroba (kao neka vrsta antibiotika). Praziluk čisti krvne sudove od masnih naslaga i povišenog holesterola. Za obloge se mogu koristiti listovi ili zdrobljen praziluk kod: bolova u zglobovima, bolovima u kostima, kod gihta i kod povećane štitne žlezde.


Pročitajte više >>                                                               << Vratite nazad


Antička kuhinja: Aliter sphondylos elixos - Kuvane školjke



Originalni tekst:
Aliter: sphondylos elixos perfundes amulato infra scripto : apii semen, rutam, mel, piper teres, passum, liquamen et oleum modice. amulo obligas, piper asparges et inferes.

Sastojci:
500 g kuvanih školjki (dagnje, ostrige, vongola, prstac, palastura)
30 g semena celera, samleveno
1 kašičica sveže rue, sitno seckana
1 kašika meda
1 kašičica mlevenog crnog bibera
1 kašika passuma
1 kašika liquamena
200 ml maslinovog ulja
100 g pšeničnog brašna

Priprema:
Staviti meso školjki u činiju i dodajte ostale sastojke. Pomešajte dobro i dodajte brašno i nežno pržite u ulju dok ne porumeni sa obe strane. Posuti biberom.

De re coquinaria
Marcus Gavius Apicius






Rua, ruta ili rutvica, ruda (lat. Ruta graveolens) je zimzeleni polugrm, s raspodeljenim sivo-zelenim listovima i zelenkasto-žutim cvetovima (leti). Ruta je bila u narodnoj medicini, jedna od najčešće korištenih biljaka. Sa listovima ljutog ukusa aromatiziramo salate, umake i mekane sireve.
Ruta je poreklom iz južnih zemalja Evrope. Ruta je igrala veliku ulogu kod starih Egipćana; Grci i Rimljani su je cenili kao svetu biljku i kao začin. Spominje je i Hipokrat.
U kulinarstvu se zbog jake arome listići upotrebljavaju u vrlo malim količinama. Ruta ima jaku mirođijsku aromu i jak ukus, te se kao začin koristi retko i u malim količinama za začinavanje zelenih salata, jela od sira i ovčetine, kao i dodatak namazima, umacima, marinadama, i za meso divljači. Dodaje se vinima kako bi dobila ukus po muskantnom vinu, kao i rakijama.





Klasični kuvar antike je "De re coquinaria" ili "O umetnosti kuvanja". Autor je Markus Gavijus Apicijus, koji je živeo u doba cara Tiberija u prvom veku naše ere. Knjiga ima 10 glava i sadrži oko 500 recepata koje je Apicijus sakupio iz prošlih vekova i recepata koje je sam osmislio.
Apicius je tokom svog života (42 g.p.n.e. - 37 g.n.e.) postao legenda. on je uradio nešto što je jedinstveno u ono vreme; on je bio jedan od osnivača gastronomije.
Plinije opisuje Apicijusa kao "najvećeg trošadžiju koga je svet ikada video". Izgleda da je bio u pravu, jer je Apicijeva umetnost kuvanja prepuna neobičnih recepata od punjenog papagaja do flaminga sa biberom ali i takvih koje mi i u današnje vreme rado jedemo.
Kako je Apicijev život bio ekstravagantaan, tako je i njegova smrt do danas predmet svakojakih rasprava. Kada je potrošio 100 miliona sestercija iz državne kase za pripremanje svojih recepata za cara, kada je potrošio sve poreske pare i lično se zadužio, napravio je bilans i izračunao je da će mu ostati "samo" 10 miliona sestercija za život, što je za njega bilo nezamislivo (1 sesterc = 1 evro). Iz straha da neće imati šta da jede i da će umreti od gladi, uzeo je otrov i u strašnim mukama umro.


Pročitajte više >>                                                                 << Vratite nazad



Antička kuhinja: Aliter sphondyli - Kuvane školjke



Originalni tekst:
Aliter: sphondyli elixi ex sale, oleo, mero, coriandro viridi conciso et piper integro.

Sastojci:
500 g kuvanih školjki (dagnje, ostrige, vongola, prstac, palastura)
50 ml maslinovog ulja
50 ml crnog vina
1 kašika svežeg korijandera, sitno seckan
1 kašika bibera u zrnu
1 kašika soli

Priprema:
Staviti kuvano meso školjki u činiju, dodajte ostale sastojke, dobro promešajte i servirajte.

De re coquinaria
Marcus Gavius Apicius





Školjke (lat. Bivalvia, Lamellibranchia ili Pelecypoda) su mekušci koji imaju dvokapku ljušturu (lat. bi - dva; lat. valvus - kapak) i nemaju glaveni region.
Telo im je bočno spljošteno što se naročito uočava u obliku stopala, koje liči na sekiru (zarivanje u podlogu). Telo je sa strane potpuno obuhvaćeno plaštom, koji se, kao i ljuštura, sastoji od dva dela. Kapci ljušture mogu biti spojeni elastičnom vezom (ligamentom) ili bravom. Brava se sastoji od niza zubaca i ulegnuća na jednom i odgovarajućim nizom na drugom kapku. Škrge su listolike i nalaze se sa strane tela između utrobne kese i plašta.
Kreću se zarivanjem stopala u podlogu i slabo su pokretne, a neke vrste su i sesilne. Naseljavaju slatke vode i mora.
Najpoznatiji predstavnici su: kamenica ili ostriga (Ostrea), dagnja (Mytilus), pelistra (Pina), barska školjka (Anodonta), rečna školjka (Unio).






Korijander (lat. Coriandrum sativum), od grčkog coris - buba i amon - anis, je jednogodišnja biljka iz porodice apiaceae. Raste do 50 cm u visini, raste u južnoj Evropi, severnoj Africi, i jugozapadnoj Aziji. Drugi nazivi: kineski peršun, živica, kišnec, korion, paprić, paprica, čimavica, cilantro. Korijander pripada porodici štitarki, može narasti do pola metra visine, a njegovi maleni cvetovi su bele ili svetloružičaste boje. Beru se samo potpuno zreli plodovi jer nezreli plodovi imaju neugodan miris. Osušeni žućkastosmeđi plodovi, kao i sveža biljka, koriste se kao začin. Korijander koji se uzgaja u srednjoj Evropi i Rusiji ima manje plodove i sadrži veći procenat eteričnog ulja od njegove orijentalne verzije kod koje se koriste i plod i sveža biljka.
Potiče iz istočnog Sredozemlja. Njegova se lekovita svojstva i ugodan ukus cene se već više od 3.000 godina, a prvi put se spominje u Starom zavetu. Semenke korijandera mogu se naći u grobnim mestima faraona, a "otac medicine" Hipokrat koristio ga je u lečenju. Rimljani su na ratne pohode nosili korijander kako bi začinili hleb. Korijander je jedan od prvih začina koji je stigao u Ameriku, a već u 17. veku uzgajao se u Masačusetsu.
U evropskoj kuhinji se upotrebljava seme, dok u južnoameričkoj i azijskoj listovi koji se pripremaju kao zelje. Sveži listovi imaju snažnu aromu mošusa i limuna. Jako gorkog ukusa su i koriste se za garniranje jela i kao dodatak umacima, salatama i siru. Sveže mleveni plodovi dodatak su pecivu, jelima od kupusa, mahunastom povrću i tikvi. Zreli osušeni plodovi daju aromatični ukus i upotrebljavaju se u pripremi mnogih jela, posebno pečenih, a jedan je od sastojaka kari praška i začina za medenjake. Upotrebljava se i za dopunjavanje piva, likera, kompota, marinada i kolača. Eterično ulje korijandera upotrebljava se u proizvodnji parfema. Ima i lekovita svojstva poboljšava apetit, probavu i ublažava grčeve i želudačne tegobe.
Semenke korijandera imaju blago ljut, sladak, orašast i snažan ukus koji podseća na koru od narandže i cimet. Biljka korijandera veoma je popularna u Aziji, Africi i Latinskoj Americi, dok je Evropljani ili obožavaju ili mrze. Lišće korijandera ima potpuno drugačiji ukus od semenki - svež, ljut, s blagom notom limuna. Svako ko ga ne voli tvrdi da miriše na sapun, odnosno na insekte po kojima je i dobio ime. Ako se semenke korijandera pre upotrebe proprže na tiganju bez dodatka masnoće, pojačaće im se aroma.


Pročitajte više >>                                                                    << Vratite nazad


Antička kuhinja: Sphondyli fricti - Kuvane školjke



Originalni tekst:
Sphondyli fricti ex oenogaro simplici.

Sastojci:
500 g kuvanih školjki (dagnje, ostrige, vongola, prstac, palastura)
300 ml oenogaruma

Priprema:
Staviti kuvano meso školjki u činiju, dodajte oenogarum, dobro promešajte i sačekajte pola sata da meso školjki upije oenogarum.

De re coquinaria
Marcus Gavius Apicius






Školjke (lat. Bivalvia, Lamellibranchia ili Pelecypoda) su mekušci koji imaju dvokapku ljušturu (lat. bi - dva; lat. valvus - kapak) i nemaju glaveni region.
Telo im je bočno spljošteno što se naročito uočava u obliku stopala, koje liči na sekiru (zarivanje u podlogu). Telo je sa strane potpuno obuhvaćeno plaštom, koji se, kao i ljuštura, sastoji od dva dela. Kapci ljušture mogu biti spojeni elastičnom vezom (ligamentom) ili bravom. Brava se sastoji od niza zubaca i ulegnuća na jednom i odgovarajućim nizom na drugom kapku. Škrge su listolike i nalaze se sa strane tela između utrobne kese i plašta.
Kreću se zarivanjem stopala u podlogu i slabo su pokretne, a neke vrste su i sesilne. Naseljavaju slatke vode i mora.
Najpoznatiji predstavnici su : kamenica ili ostriga (Ostrea), dagnja (Mytilus), pelistra (Pina), barska školjka (Anodonta), rečna školjka (Unio).





Klasični kuvar antike je "De re coquinaria" ili "O umetnosti kuvanja". Autor je Markus Gavijus Apicijus, koji je živeo u doba cara Tiberija u prvom veku naše ere. Knjiga ima 10 glava i sadrži oko 500 recepata koje je Apicijus sakupio iz prošlih vekova i recepata koje je sam osmislio.
Apicius je tokom svog života (42 g.p.n.e. - 37 g.n.e.) postao legenda. on je uradio nešto što je jedinstveno u ono vreme; on je bio jedan od osnivača gastronomije.
Plinije opisuje Apicijusa kao "najvećeg trošadžiju koga je svet ikada video". Izgleda da je bio u pravu, jer je Apicijeva umetnost kuvanja prepuna neobičnih recepata od punjenog papagaja do flaminga sa biberom ali i takvih koje mi i u današnje vreme rado jedemo.
Kako je Apicijev život bio ekstravagantaan, tako je i njegova smrt do danas predmet svakojakih rasprava. Kada je potrošio 100 miliona sestercija iz državne kase za pripremanje svojih recepata za cara, kada je potrošio sve poreske pare i lično se zadužio, napravio je bilans i izračunao je da će mu ostati "samo" 10 miliona sestercija za život, što je za njega bilo nezamislivo (1 sesterc = 1 evro). Iz straha da neće imati šta da jede i da će umreti od gladi, uzeo je otrov i u strašnim mukama umro.


Pročitajte više >>                                                                 << Vratite nazad


Antička kuhinja: Jela od ribe i morskih plodova



Sirotinja je od riba jela sitne, slano konzervisane, a bogataši jesetru, mrenu, tunu, jegulju, zubatca, rakove i ostrige. Kod pripremanje namirnica koristili su maslinovo ulje, svinjsku i guščiju mast, kao i goveđi, ovčiji i kozji loj.
Kod bogatog sloja stanovništva riba i morski plodovi su se služili kao predjelo dok je kod ostalih to bilo glavno jelo i možda jedini način ishrane.
Na narednim stranicama ću vam predstaviti najpopularnija jela od ribe i morskih plodova tog doba:

Sphondyli fricti - Kuvane školjke
Aliter sphondyli - Kuvane školjke
Aliter sphondylos elixos - Kuvane školjke
Aliter sphondylos - Kuvane školjke
Aliter sphondylos elixatos - Kuvane školjke
Aliter sphondylos oleum - Kuvane školjke
Embractum Baianum - Kuvane školjke
Isicia ex Sphondylis - Pohovane školjke
In omne genus conchyliorum - Kuvane ostrige u hladnom sosu
In ostreis - Ostrige u sosu
Locustas assas sic facies - Jastog na roštilju
Locusta elixa cum cuminato - Pečeni jastog u marinadi od kumina
In locusta elixa - Kuvani jastog u sosu
Aliter in locusta - Kuvani jastog u sosu
Aliter locusta - Ćufte od jastoga
Patinam de lagitis - Kuvana skuša sa školjkama
Ius in lacertos elixos - Kuvana skuša u sosu
Isicia fiunt marina - Ćufte od morskih plodova
Isicia de scillis vel de cammaris amplis - Ćufte od škampa ili velikog jastoga
Isicia ex sfondilis - Ćufte od dagnji
In mitulis - Kuvane dagnje
In mitulis - Dagnje u sosu
Minutal marinum - Kuvana riba
Pisces scorpiones rapulatos - Riba sa pireom od repe
Allecis In craticulam - Haringa na roštilju
Ius in cordula assa - Pečena tuna na žaru
Sardas sic facies - Dimljena tuna
Ius in sarda - Usoljena tuna u sosu
Ius in sarda - Usoljena tuna u sosu
Sarda ita fit - Kuvana tunjevina
In sardis - Punjena tuna
Ius in thynno - Kuvana ili pečena tuna
Ius in thynno elixo - Kuvana tuna u sosu
Ius in siluro in pelamyde et in thynno salsis - Usoljena tuna ili som u sosu
Ius in pelamyde assa - Grilovani ili kuvani som u sosu
Ius in pisce rubellione - Pečeni crveni cipal u sosu
Mullos anethatos sic facies - Crveni cipal u sosu
Aliter mullos - Crveni cipal u sosu
Ius in mullos assos - Pečeni crveni cipal u sosu
Aliter ius in mullos assos - Crveni cipal u sosu od komorača i nane
Ius in mullo taricho - Pečeni cipal u sosu
Ius in mugile salso - Usoljeni cipal u hladnom sosu
Aliter ius in mugile salso - Usoljeni cipal u hladnom sosu
Patina mullorum loco salsi - Kuvani cipal
Patina piscium loco salsi - Prženi bakalar
Patellam tyrotaricham ex quocumque salso volueris - Krem od bakalara i sira
Ius diabotanon in pisce frixo - Prženi bakalar u biljnom sosu
Patina de pisciculis - Sufle od riba
Patina de apua - Pečene sardele
Patina de apua fricta - Pržene sardele
Patina de apua sine apua - Sardela sa algama
Patina de piscibus - Kuvane sardele
Patina de pisce lupo - Kuvana sardela u sosu
Patina zomoteganon - Riblji fileti sa prazilukom i korijanderom
Patina solearum - Pečeni riblji fileti
Patina piscium - Kuvani riblji fileti
Patellam Lucretianam - Lucretiusova čorba od haringe i mladog luka
Patellam isiciatam - Ćufte od ribe (jesetra, delfin, crnomorska kečiga)
Aliter vice salsi - Sitnija riba u slanom sosu
Scillas - Škampi u sosu
Pisces frixos cuiuscumque generis - Pržena ribu u sosu
Item pisces frixos - Pržena riba u sosu
Ius in pisce elixo - Pečena riba
Aliter ius in pisce elixo - Pečena riba
Pisces assos - Pečena riba u sosu
Ius in pisce asso - Pečena riba u sosu
Ius Alexandrinum in pisce asso - Aleksandrijska riba na žaru
Aliter ius Alexandrinum in pisce asso - Pečena aleksandrijska riba
Aliter ius Alexandrinum in pisce asso - Pečena aleksandrijska riba u sosu
Ius in pisce elixo - Kuvana riba u sosu
Ius in pisce elixo - Kuvana riba u sosu
Aliter in pisce elixo - Kuvana riba u sosu
In piscibus elixis - Kuvana riba u sosu
In pisce oenogarum - Kuvana ili pečena riba u oenogarumu
In pisce oenogarum - Kuvana ili pečena riba u oenogarumu
Pisces oenotegonon - Riba sa sosom od vina
Item pisces oenoteganon - Riba sa sosom od vina
Ius in pisce aurata assa - Pržena deverika u sosu
Ius in pisce aurata - Kuvana ili pečena deverika u sosu
Ius in percam - Kuvani ili pečeni smuđ u sosu
Patina de piscibus, denticem, auratam et mugilem - Jelo od zubatca, deverike i cipala
In dentice elixo - Kuvani zubatac u sosu
Ius in dentice asso - Pečeni zubatac u sosu
Ius in scorpione elixo - Kuvana grdobina u sosu
Pisum Indicum - Indijski grašak sa lignjama
Isicia de lolligine - Pohovana lignja
In lolligine in patina - Kuvana lignja u sosu
In lolligine farsili - Kuvana lignja u hladnom sosu
Sic farcies eam sepiam coctam - Punjena sipa
Sepias elixas a balineo - Kuvana sipa sa hladnim sosom
In sepia farsile – Kuvana sipa u sosu
Aliter sepias - Kuvana sipa u sosu
In polypo - Kuvano meso oktopusa u hladnom sosu
Ius in murena assa - Pečena murina
Aliter ius in murena assa - Pečena murina u sosu
Aliter ius in murena assa - Pečena murina u sosu od mačije trave
Ius in murena elixa - Kuvana murina u sosu
Aliter ius in murena elixa - Kuvana murina
Aliter ius in murena elixa - Kuvana murina u sosu od nane
Murenam aut anguillas vel mullos sic facies - Kuvana murina ili jegulja i cipal u sosu
Ius in anguilla - Kuvana ili pečena jegulja u sosu
Ius in anguillam - Kuvana ili pečena jegulja u sosu
In torpedine - Kuvana drhtulja u sosu
In torpedine elixa - Kuvana drhtulja u hladnom sosu
Ius in gongro asso - Riba sa roštilja
Ius in cornutam - Riba sa roštilja
In echino - Kuvani morski jež u sosu
Aliter in echino - Kuvani morski jež u sosu
Aliter in echino - Kuvani morski jež u sosu
In echino salso - Usoljeni morski jež u hladnom sosu
Aliter in echino salso - Usoljeni morski jež u hladnom sosu


Pročitajte više >>                                                              << Vratite nazad