Rimska tradicionalna kuhinja IV - V vek n.e.
Originalni tekst:
Hoc mense ruta seritur locis apricis solius cineris inspersione contenta. Loca desiderat altiora, unde umor elabitur. Si ponas semina eius adhuc clausa folliculis, singulatim manu debebis adfigere. Si iam minuta sunt, sparsa iactabis et rastro obducta cooperies. Caules eius, qui inclusis seminibus nati fuerint, fortiores erunt, sed sero nascentur. Ramuli eius cum aliqua corticis parte conuulsi verno tempore pro plantis tenebunt: tota vero translata morietur.
Nonnulli ramulos eius pertusae fabae inserunt vel bulbo atque ita obruunt alieno vigore seruandos. Prosequuntur etiam maledictis et maxime in terra soluti lateris ponunt, quod prodesse certissimum est. Sed, ut adserunt, melius furtiua proveniet. Sub fici arboris umbra libentius adquiescit. Non effodi herba sed optat auelli. Inmundae mulieris formidat adtactum.
Prevod:
U ovo vreme, ruta se seje u polju, kada je sunčano, mora se posipati pepelom. Sadnja zahteva poziciju gde voda može teći, Ako se seme zatvori u svojim kapsulama mi ćemo ih stavljati u zemlju jedan po jedan, ručno; ali ako su raširena mi ćemo ih pokriti drljačom. Izdanci iz semena će kasnije biti jači. Male grančice rue na proleće izvući sa korenom i celo presaditi.
Grančice rue posaditi kraj izdanka boba ili lukovice, da bude pod zaštitom veće sile. U nekim stranim zemljama prokletstvo je ne saditi rutu, jer je korisna. Ona lako raste u hladu smokve. Treba je okopavati da ne bude trave oko nje. Ona se boji dodira žene koja ima menstruaciju.
Ovo se radi u martu mesecu.
Opus agriculturae
Rua, ruta ili rutvica, ruda (lat. Ruta graveolens) je zimzeleni polugrm, s raspodeljenim sivo-zelenim listovima i zelenkasto-žutim cvetovima (leti). Ruta je bila u narodnoj medicini, jedna od najčešće korištenih biljaka. Sa listovima ljutog ukusa aromatiziramo salate, umake i mekane sireve.
Ruta je poreklom iz južnih zemalja Evrope. Ruta je igrala veliku ulogu kod starih Egipćana; Grci i Rimljani su je cenili kao svetu biljku i kao začin. Spominje je i Hipokrat.
U kulinarstvu se zbog jake arome listići upotrebljavaju u vrlo malim količinama. Ruta ima jaku mirođijsku aromu i jak ukus, te se kao začin koristi retko i u malim količinama za začinavanje zelenih salata, jela od sira i ovčetine, kao i dodatak namazima, umacima, marinadama, i za meso divljači. Dodaje se vinima kako bi dobila ukus po muskantnom vinu, kao i rakijama.
Palladius Rutilius Taurus Aemilianus - Rutilius Bik Emilijan Palladius, takođe poznat kao Palladius, bio je rimski pisac u drugoj polovini 4. veka n.e. ili prvoj polovini 5. veka nove ere. On je uglavnom poznat po svojoj knjizi o poljoprivredi, Opus agriculturae, poznata i kao De re rustica.
Palladii su bili istaknuta galska porodica, a ime Palladius je verovatno prezime, preuzeto od nadimka koji znači - stara škola. Palladius se dosta oslanja na ranije poljoprivredne pisace, uglavnom Columella i Gargilius Martialis, on takođe izgleda da ima poljoprivredno znanje iz prve ruke i iskustvo kao vlasnika zemljišta u Italiji i Sardiniji.
Opus Agriculturae je rasprava o uzgoju u 14 delova ili knjiga, napisane krajem četvrtog ili početkom petog veka nove ere. Prva knjiga je opšta i uvodna. Knjige od 2 do 13 daje detaljna uputstva za tipične aktivnosti na rimskom farmi za svaki mesec u godini, počevši sa januarom. Četrnaesta knjiga, de Vet medicina, je otkriven tek u 20. veku, i daje uputstva za negu životinja i elemenata veterine.
Poljoprivredni spisi Palladiusa se mogu uporediti sa onima od Marcus Priscus Cato, Marcus Terentius Varo, a posebno Lucije Junije Moderatus Columella, čiji je De Re Rustica služio kao model Palladiusu.
Pročitajte više >> << Vratite nazad
Нема коментара:
Постави коментар