Naan-e nohodči poznat je i kao Širini-e nohdoči. Naan na persijskom (farsi)
jeziku znači hleb, slovo e je ezafe i povezuje reči na farsi jeziku, odnosno
da bi ukazao na vezu između reči sa obe strane, nohodči znači leblebije, a
reč širini znači slatkiši. Često se priprema za persijsku Novu godinu-Noruz
i druge svečane prilike. Ovu vrstu deserta su konzumirali svi slojevi
društva. U srpskom jeziku pod pojmom kolač, podrazumevaju se različite vrste
peciva, ali se pre svega odnosi na manje slatke komade peciva punjene
različitim filovima. Najčešći sastojak kolača jesu med ili šećer, maslac ili
buter, mleko, orasi i drugo koštunjavo voće, jaja, čokolada ili kakao i
različite vrste voća (džemova i marmelada).
Persijski slatki biskviti tipa kolačića mogu se grubo klasifikovati na suve
kolačiće (širini hošk) i vlažne kolačiće (širini tar). Današnji kolačići,
naan-e gerdui, pripadaju prvoj grupi odnosno pripadaju grupi suvih kolača,
ne sadrže gluten i napravljeni su od mlevenih oraha i šećera u prahu suvi su
spolja, a iznutra tek na granici žvakanja. Testo za ove kolačiće je veoma
jednostavno i lako se pravi.
Slatkiši su se jeli onda kada su to ljudi mogli sebi i ukućanima priuštiti.
Ovu vrstu deserta su konzumirali svi slojevi društva. U srpskom jeziku pod
pojmom kolač, podrazumevaju se različite vrste peciva, ali se pre svega
odnosi na manje slatke komade peciva punjene različitim filovima. Najčešći
sastojak kolača jesu med ili šećer, maslac ili buter, mleko, orasi i drugo
koštunjavo voće, jaja, čokolada ili kakao i različite vrste voća (džemova i
marmelada).
Persijska kuhinja se ogleda u veštini kombinovanja začina različitih ukusa i
mirisa kao i u kombinaciji kontrastnih ukusa, slatko-kiselo ili
blago-začinjeno. Najpoznatiji začin persijske kuhinje je menta, zatim slede
esencije limuna i narandže, jestivo cveće kao što su narandžin cvet,
geranijum i latice ruža, tu možemo još da ubrojimo i kurkumu, kumin, kim,
kiml ili kamoun koji se dodaje gulašima, sosevima i supama.
Glavni sastojci ovog kolača su brašno od leblebije, šećer, maslac i
kardamom. Možete ih ukrasiti seckanim pistaćima i laticama ruže. Kolač je
veoma jednostavan za pripremu i svi sastojci su bili u svakodnevnoj upotrebi
koji su postojali u domaćinstvu ili su se veoma lako mogli naći na tržnicama
po veoma niskoj ceni.
Mnogi recepti su ostali skoro ne promenjeni do danas.
Ova vrsta jednostavnog deserta sa koji su konzumirali svi društveni slojevi
se pravio na sledeći način:
Sastojci:
1 i po čaša brašna od leblebije
1 i po čaša razmekšanog maslaca
pola čaše šećera u prahu
pola male kašike kardamoma
4 velike kašike tople vode
Priprema:
U posudi pomešajte sve sastojke i napravite glatku masu bez ijedne grudvice.
Kašikom razdvajajte testo od kojeg ćete oblikovati loptice veličine oraha.
Poređajte ih na lagano premazani pleh te svaku pritisnite viljuškom da bi
dobili dekorativni uzorak i da bi se površina spljoštila. Pecite oko 20
minuta na temperaturi od 180° C.
Bili su vešti u prehrambenoj trgovini ali i modernizaciju prehrambene
industrije tog doba. Persijska kuhinja je prva koja je u ishranu uvela
šećer, tako da su već 600-te g. p. n. e. poznavali metod kristalizacije
šećera iz šećerne trske.
Persijanci su imali snažan osećaj pripadnosti zajednici i nacionalne svesti
tako da se to odrazilo i na način obedovanja. Mnogi obroci su bili javni i
od društvenog značaja. Dužnost svakog stanovnika je da sledi čuvenu
persijsku izreku: "Mehman habib-e hodast",što znači "Gost je Bogu
prijatelj". Kada gost, očekivan ili ne, uđe u persijski dom, prema njemu se
postupa s najvećom ljubaznošću i gostoljubivošću. Koliko god skromne prihode
imali, domaćini gostima nude najbolju hranu i smeštaj.
Stari Grci veštinu kuvanja su naučili od persijanaca, a od Grka su je
preuzeli Rimljani. Iz istorije Persije poznato je da u toj zemlji u 6 veku
p. n. e. postoje ljudi koji se bave kuvanjem kao zanimanjem. Radeći kao
kuvari uspeli su da dosegnu vrhunac umeća u kulinarstvu.
Нема коментара:
Постави коментар