Slatkiši su se jeli onda kada su to ljudi mogli sebi i ukućanima priuštiti.
Ovu vrstu deserta su konzumirali svi slojevi društva. Ovaj kolač je nastao u
gradu Jazdi. Loz se seče u oblike romba i ređa na zelenom tanjiru, loz znači
"romb". U zavisnosti od podneblja i istorijske distance Loz može imati
različite filove. Među najpoznatijima su kokos (Loz-e-nargile), pistaći
(Loz-e-peste), badem (takođe poznat kao persijski bademov slatkiš
Loz-e-badam) i šafran (Loz-e-Safran). Slatki i lepljivi Loz se tradicionalno
služi uz vrući persijski čaj. U srpskom jeziku pod pojmom kolač,
podrazumevaju se različite vrste peciva, ali se pre svega odnosi na manje
slatke komade peciva punjene različitim filovima. Najčešći sastojak kolača
jesu med ili šećer, maslac ili buter, mleko, orasi i drugo koštunjavo voće,
jaja, čokolada ili kakao i različite vrste voća (džemova i marmelada). Mogu
biti različitog oblika, ali najčešće su okruglog ili pravougaonog oblika.
Recept za ovaj popularni i ukusan kolač potiče iz istorijskog grada Jazda u
srcu Persije i jedan je od najstarijih recepata iz Jazda. Grad je poznat po
svojim slatkišima i pecivima kao i poslastičarnicama. Iako je kolač nastao u
Jazdu, ubrzo je prokrčio put do svih gradova širom današnjeg Irana. Danas
možete pronaći različite ukuse kolača Jazdi u različitim gradovima. Iranci
ga danas koriste kao branč uz šolju čaja. Odličan je izbor za organizovanje
večernjeg okupljanja ili početak bilo kakve zabave.U Jazdu ga ljudi uglavnom
služe u ritualnim i verskim ceremonijama. Iako je veoma popularan i omiljen
među Irancima, ne koriste ga u zvaničnim ceremonijama, kao što su svadbe.
Kolač od pistaća, često popularan u iranskoj kuhinji, je slatki dezert koji
se tradicionalno pravi sa mlevenim pistaćima, brašnom, šećerom, maslacom i
jajima. Često se posipa dodatnim seckanim pistaćima pre pečenja. U Persiji
su se ali i u današnjem Iranu pistaći nazivaju ,"nasmejani orašasti
plodovi", a u Kini ih zovu "srećni" plodovi. Na Bliskom istoku, ako sedite
ispod drveta pistaća i čujete ljuske kako pucketaju, to je znak koji će vam
doneti sreću. Ovo ukusno koštunjavo voće služi se gostima u svakoj iranskoj
kući.Pored toga što su omiljena grickalica, pistaći se koriste za spremanje
različitih jela, sosova, kremova, sladoleda, torti i kolača, ali i kao
dekoracija. Od pistaća se pravi pistaći puter, pistaći pasta, čokolada sa
pistaćima. Pored kolača, pistaćima se posipa i meso, a odlično se slaže uz
teletinu, svinjetinu i piletinu.
Ova vrsta deserta koji su se konzumirali svi društveni slojevi se pravio na
sledeći način:
Sastojci:
200 g mlevenih pistaća
150 g šećera u prahu
150 g pšeničnog brašna
100 g rastopljenog maslaca
3 sveža jajeta
1 kašičica praška za pecivo
50 ml mleka
1 prstohvat soli
50 g krupno seckanih pistacija za posipanje
Priprema:
U jednoj posudi umutite penasto jaja sa šećerom. Onda dodajte
otopljeni maslac i mešajte dok se sve ne sjedini. U tu smesu dodajte
pistaće, brašno, prašak za pecivo i mleko. Mešajte dobro dok ne dobijete
glatko i kremasto testo. Smesu izlijte u kalup obložen pek papirom.
Ravnomerno pospite smesu krupno sekanim pistaćima odozgo. Pecite kolač 40-45
minuta, u rerni zagrejanoj na 180 stepeni. Nožem isečite loz na komade u
obliku romba. Poslužite loz uz šolju čaja ili kafe.
Jazd je drevni i poznati grad u Iranu i UNESKO ga je prepoznao kao mesto
svetske baštine. Jazd je poznat po svojoj istoriji, slatkišima i
tradicionalnom arhitektonskom elementu koji se zove "Hvatač vetra" (bạdgy̰r)
i koristi se od davnina do danas.Jazd je takođe poznat po svom
zoroastrijskom drevnom hramu vatre, Kanat - qnạt - podzemni kanali za
transport vode od bunara do površine za navodnjavanje i piće, Jahčal -
y̰kẖcẖạl - jah što znači led i čaal što znači jama, je drevna vrsta
isparavajućeg hladnjaka, koji se koristio za stvaranje leda zimi i njegovo
skladištenje leti.
Persijanci su imali snažan osećaj pripadnosti zajednici i nacionalne svesti
tako da se to odrazilo i na način obedovanja. Mnogi obroci su bili javni i
od društvenog značaja. Dužnost svakog stanovnika je da sledi čuvenu
persijsku izreku: "Mehman habib-e hodast",što znači "Gost je Bogu
prijatelj". Kada gost, očekivan ili ne, uđe u persijski dom, prema njemu se
postupa s najvećom ljubaznošću i gostoljubivošću. Koliko god skromne prihode
imali, domaćini gostima nude najbolju hranu i smeštaj.
Нема коментара:
Постави коментар