Slatkiši su se jeli onda kada su to ljudi mogli sebi i ukućanima priuštiti.
Ovu vrstu deserta su konzumirali svi slojevi društva. Veoma je jednostavna
za pripremu i svi sastojci su bili u svakodnevnoj upotrebi koji su postojali
u domaćinstvu ili su se veoma lako mogli naći na tržnicama po veoma niskoj
ceni. Ovaj antički recept za pripremu bamijeha ili tulumbe, koje su vekovima
veoma popularne u Srbiji, su persijanci koristili i u srednjem veku u
periodu kada su persijanci prihvatli islam kao zvaničnu religiju. Bamijeh
i zulbije
se danas najčešće poslužuju tokom posnog meseca Ramazana, i to uveče, kada
se prekida post. Karakteristične su po hrskavoj spoljašnjosti i mekanoj
unutrašnjosti, a izgled se postiže pomoću modle ili šprica za
tulumbe, po čemu su kolači i dobili ime, tulumba doslovno znači pumpa.
Tulumba je inače turski naziv za ovaj desert - tulumba tatlısı. Nakon
osmanskog osvajanja i dominacije bamijeh su dobile naziv tulumbe i postale
su deo otomanske tradicije slatkiša, zajedno sa baklavom i urmašicama i
ostale su do danas prepoznatljive po kombinaciji hrskavog testa i slatkog
sirupa.
Persijska kuhinja se ogleda u veštini kombinovanja začina različitih ukusa i
mirisa kao i u kombinaciji kontrastnih ukusa, slatko-kiselo ili
blago-začinjeno. Najpoznatiji začin persijske kuhinje je menta, zatim slede
esencije limuna i narandže, jestivo cveće kao što su narandžin cvet,
geranijum i latice ruža, tu možemo još da ubrojimo i kurkumu, kumin, kim,
kiml ili kamoun koji se dodaje gulašima, sosevima i supama.
Ova vrsta deserta koji su konzumirali svi društveni slojevi se pravio na
sledeći način:
Sastojci:
250 g šećera
400 g brašna
250 ml vode
500 ml maslinovog ulja
500 ml sirupa od ruže
100 ml mleka
pola kašike šafrana
1 umućeno jaje
1 kašika maslaca
Priprema:
Rastopite šafran u vrućoj vodi, a zatim dodajte maslac i mešajte dok se i on
ne rastopi. Dodajte brašno te mešajte viljuškom dok mešavina ne postane
čvrsto testo koje ćete moći mesiti. Pustite da se testo ohladi. Dodajte
mleko i jaje i dobro umesite i pazite da vam se ne stvore grudice. Zagrejte
ulje na vatri, zatim istiskajte testo kroz rupu na špricu za testo u
zvezdastom obliku veličine od 5 do 10 cm.. Pržite dok istisnuta masa ne
porumeni, potom ih izvadite iz ulja i stavite na papirnu salvetu da se ocedi
višak masnoće. Na kraju tulumbe umočite u sirup od ruže i servirajte.
Persijanci su imali snažan osećaj pripadnosti zajednici i nacionalne svesti
tako da se to odrazilo i na način obedovanja. Mnogi obroci su bili javni i
od društvenog značaja. Dužnost svakog stanovnika je da sledi čuvenu
persijsku izreku: "Mehman habib-e hodast",što znači "Gost je Bogu
prijatelj". Kada gost, očekivan ili ne, uđe u persijski dom, prema njemu se
postupa s najvećom ljubaznošću i gostoljubivošću. Koliko god skromne prihode
imali, domaćini gostima nude najbolju hranu i smeštaj.
Bili su vešti u prehrambenoj trgovini ali i modernizaciju prehrambene
industrije tog doba. Persijska kuhinja je prva koja je u ishranu uvela
šećer, tako da su već 600-te g. p. n. e. poznavali metod kristalizacije
šećera iz šećerne trske.
Stari Grci veštinu kuvanja su naučili od persijanaca, a od Grka su je
preuzeli Rimljani. Iz istorije Persije poznato je da u toj zemlji u 6 veku
p. n. e. postoje ljudi koji se bave kuvanjem kao zanimanjem. Radeći kao
kuvari uspeli su da dosegnu vrhunac umeća u kulinarstvu.
Нема коментара:
Постави коментар