Translate

среда, 28. јануар 2026.

Antička kuhinja: Badingan-e khordan-e ataš - Predjelo od patlidžana, oraha i jogurta





Badingan-e khordan-e ataš u prevodu sa persijskog jezika znači Patlidžan pečen na vatri ili vatrom pečen patlidžan. Badingan znači patlidžan, khordan (čita se hordan) znači jesti i ataš znači vatra. U suštini izraz opisuje način pripreme, ne konkretno jedno fiksno jelo. Ovaj izraz se koristi za vrlo star, rustčni način pripreme. Ovo može biti i predjelo ali i glavno jelo.

Ovo predjelo ili glavno jelo su spremali sveštenici u hramovima i ovo je vegetarijanska varijanta.

Sveštenici su govorili:

Onaj ko jede Badingan-e khordan-e ataš čisti telo i misao

U zoroastrizmu svaka hrana je imala duhovnu funkciju. Ovo jelo nije bilo obična hrana, služilo se tokom persijske Nove godine i pri ritualima pročišćenja, Ab Zohr, kada su se izbegavale životinjske žrtve. Ovo nije samo recept već ritual ravnoteže između četiri sveta elementa, Atar-vatre, Ab-vode, Zam-zemlje i Vaju-vazduha. Svaki sastojak je ima simbolično značenje: Patlidžan je bio simbol zemlje, poniznosti i plodnosti, Orasi su bili simbol uma, mudrosti i čistoće misli, Kašk, osuseni jogurt je bio simbol vode, pročišćenja i blagosti, Ulje je bilo simbol vatre, snage i energije, Nana i beli luk su bili simboli vazduha, daha života i zdravlja.
Jelo se ritualno pripremalo jer je ovo jelo dar iz četiri sveta, čahar ansor-e khordan. Sveštenici su govorili da je hrana bez molitve prazna, a molitva bez hrane je bez korena. Zato se svaka faza pripreme povezivala sa jednim elementom sveta.

Zam-Zemlja

Patlidžani su se stavljali na gorući ugalj, simbol vatre koji čisti zemlju. Dok se peku sveštenik bi izgovarao stih iz Aveste:

Zemlja koja daje plod, neka primi vatru da rodi svetlost

Nakon pečenja, patlidžan se oljušti ali nikada metalnim nožem jer se smatralo da metal seče dušu ploda. Meso patlidžana se gnječilo drvenom kašikom od masline, drvo mira. Ovo predstavlja čišćenje zemlje kroz vatru, prvi čin usklađivanja.

Atar-Vatra

U posudu od bronze, koja simbolizuje Sunce, sipalo se ulje, koje su zoroastrijci nazivali svetlom Zemlje. Kada bi se ulje ugrejalo dodavao se beli luk kao znak svetlosti i pročišćenja, zatim kurkuma ili šafran koji predstavljaju Suncevu boju. Sveštenik bi tada izgovarao:

Atar vahista jazamaide - Svetoj vatri se klanjam, jer iz nje dolazi zivot

Ova fraza simbolizuje pretvaranje materije u energiju, trenutak kada hrana ozivi.

Ab-Voda

Kada bi jelo bilo skuvano i skinuto sa vatre dodavao se kašk ali hladnim pokretima i u tišini. Kašk se smatrao svetom vodom mleka jer potiče od stoke koja hrani, a ne ubija. Tokom mešanja sveštenici bi govorili:

Ab be ksoda rast ast- Voda pripada istini

Ovaj čin simbolizuje spuštanje duhovnog mira, ravnoteža između topline i hladnoće.

Vaju-Vazduh

Na kraju se jelo posipalo suvom nanom i orahom čime se daje dah životu. Bilje je uvek dodavano desnom rukom jer se desna ruka smatrala rukom stvaranja. Jelo se zatim pokrivalo platnom dok ne postane mlako, u simbolu vetra koji hladi vatru.
Svestenici bi izgovarali:

Vetar nosi molitvu, a molitva nosi mir
.
Sofreh-e ataran- Zavrsni čin

Jelo se iznosilo na sofreh, niski platneni sto, ispred svete vatre. Tri sveštenika bi zajedno postavili hleb od pšenice (simbol zakona), so (simbol čistoće) i jelo od patlidžana (simbol ravnoteze). Nakon krratke tišine, prvi zalogaj se uzimao uz reči:

Hamazor bim- Neka bude jedno u čistoti
.
Ovo jelo u svojoj jednostavnosti je bilo duhovni most izmedju čoveka i prirode, zato su ga zoroastrijci smatrali hranom koja ne hrani samo telo nego i misao.

Jelo se pravilo na sledeći način:

Sastojci:
2-3 srednja patlidžana
3 kašike mlevenih oraha
2 čena belog luka
2 kašike maslinovog ili susamovog ulja
3 kašike kaška, susenog jogurta ili gustog kiselog jogurta
1 kašičica suve nane
1/2 kašičice mlevenog kima
1/2 kašičice kurkume ili šafrana u luksuznijoj varijanti
so
nekoliko zrna nara ili oraha za ukrašavanje

Priprema:
Patlidžane ispeći na otvorenoj vatri ili u rerni dok ne omekšaju i spolja pocrne. Kada se ohlade, oljuštiti ih i iznječiti drvenom kašikom. U posudi zagrejte ulje i dodajte beli luk da zamiriše, ne da pregori. Zatim dodajte kurkumu i kim kao vatrene začine. Dodajte izgnječene patlidžane i orahe, pa kuvajte sve na tihoj vatri 10-15 minuta. Povremeno mešati drvenom kašikom jer se u hramovima metal nije koristio za sveta jela.. Kada se zgusne, skinite sa vatre i polako umešajte kašk, ne kuvati više jer se kašk ne sme pregrejati, to bi se smatralo gašenjem vode. Posuti suvom nanom i zrnima nara i orasima. Služi se mlako ili hladno uz naan-e gandum (pšenični hleb).




Jelo se postavljalo u glinene činije ukrašene motivom vatre. Pre jela sveštenik bi tri puta tiho izgovorio:

Atar, vahista, jazamaide.
O, Vatro sveta, tebi se klanjamo.

Nakon toga bi svi uzeli komad hleba, dotakli činiju i pojeli prvi zalogaj u tišini.
Ovo jelo spaja četiri sveta elementa:

Vatra (ulje, začini)-daje energiju
Voda (kašk)-hladi i smiruje
Zemlja (patlidžan)- hrani i uzemljuje
Vazduh (nana)- pročišćava misli

Zoroastrizam je najstarija monoteistička religija (1200-1000 g.p.n.e.), učio je da svet nije iluzija, već realno božansko delo koje treba održavati čistim. Zato je svaka hrana bila ritualno sveta, odnosno nije postojalo obično jelo, već svaka priprema hrane je bila molitva kroz dela.

U Avesti, svetoj knjizi Zaratustre, stoji:

Onaj koji uzima plod bez zahvalnosti, uzima ga od Ahura Mazde kao od lopova.

Zbog toga se u hramovima nije smelo pripremati ništa što sadrži krv ili smrt. Sveštenici su jeli samo hranu koja je prošla kroz četiri sveta elementa, ali bez narušavanja života.

Uloga kaška

Kašk,je fermentisani jogurt osušen na suncu, bio je osnovni zoroastrijski izvor proteina. Nastao je iz Avestanskog termina gav-khvar-ono što dolazi od krave koja ne pati. Smatrao se božanskim mlekom jer je kravlje mleko bilo dar životinje koju se nije smelo ubiti. U hramovima, kašk se koristio u molitvenim obrocima, ksvarah (blagoslovljena hrana), gde je služio da ohladi vatru nakon ritualnog sagorevanja tamjana.

Orah

Na persijskom se kaže gerd, u zoroastrijskoj simbolici je slika čoveka, kora je telo (materijalni svet), tvrda ljuska je duh (borba dobra i zla), i jezgro je duša (božanska iskra Ahura Mazde). Zbog toga se orah dodavao svetim jelima u vreme molitve za preminula (ritual fravardigan), kako bi se duša zaštitila tokom prelaska u svet svetlosti.

Patlidžan

Iako u tadašnjoj Persiji patlidžan postaje poznat tek u helenistističko doba (oko 4. veka p.n.e.), koncept sličnih jela već je postojao u zoroastrijskim hramovima, tada sa tkivom ili divljim korenom. Kasnije, kada iz Indije dolazi biljka vatinga (danasnji patlidžan), zamenjuje staru tikvu, a jelo dobija naziv Badingan. Odatle i izraz Badingan-e khordan- doslovno jelo od patlidžana koje se jede u svetlosti.
Sasanidi su bili poslednji veliki persijski carevi pre dolaska islama i njihova religija je bila državni zoroastrizam. U to doba kuhinja je postala sveti obred, postojale su posebne kuhinje u hramovima zvane ksvarah-gah-mesto blagoslovljene hrane. Sveštenici su verovali da svaka hrana mora imati ravnotežu četiri elementa: Vatra, ulje i začini i simbolizuju pokret i energiju, Voda je kašk i znači čistoću i milost, Zemlja je patlidžan i znaci telo i koren postojanja, i na kraju Vazduh, nana i orasi i označavaju dušu i dah istine.
Hrana se u periodu sasanida služila pred svetom vatrom-Ataš Bahram, i to samo kada je molitva završena. Sveštenici bi hranu postavili na tkaninu sofreh, gde je svako jelo imalo svoje mesto:

na severu-kašk (simbol hladnoce i vode)
na jugu- patlidžan (simbol toplote i zemlje)
na istoku- orah i bilje (vazduh)
na zapadu-ulje i hleb (vatra)

Ovo je predstavljalo kosmičku ravnotežu, gde se duhovno i fizičko stapaju u hrani istine-Asa ksvarah.
Nakon islamskog osvajanja (7.vek n.e.), zoroastrijski sveštenici i njihovi sledbenici (kasnije poznati kao Parsi u Indiji) poneli su svoje svete recepte sa sobom. Iz tih korena nastala su jela poput: Kašk-e Bademjan, Mirza Gasemi i Borani Badingan. U svakom od njih ostala su sveta četiri elementa-zemlja, voda, vatra i vazduh.

U zoroastrijskoj filozofiji, čovek ima tri sveta principa:

Humata-dobra misao
Hukhta-dobru reč
Hvarsta-dobro delo

Zato je svako jelo trebalo da sadrži tri vrline;
Čist sastojak-bez nasilja
Iskrena prioprema-sa molitvom
Zajednicko deljenje- bez pohlepe

Badingan-e khordan-e ataš je upravo to predstavljao, jednostavnu hranu, napravljenu od zemlje, a posvećenu svetlosti.


Pročitajte više >>                                            << Vratite nazad


Нема коментара:

Постави коментар