Dug je osvežavajuće piće koje se pravi od jogurta, vode i mente. Slična
varijacija može se naći širom zemalja Bliskog istoka, kao i u nekim
evropskim zemljama. Jedina varijacija sa kojom je većina ljudi možda
upoznata je Lasi iz Indije.
Ovo osvežavajuće piće je veoma jednostavno za pripremu i svi sastojci su
bili u svakodnevnoj upotrebi koji su postojali u domaćinstvu ili su se veoma
lako mogli naći na tržnicama po veoma niskoj ceni. Ovo piće možete napraviti
na dva različita načina, sa kiselom vodom ili sa čistom vodom.
Mnogi recepti su ostali skoro ne promenjeni do danas.
Ova vrsta jednostavnog osvežavajućeg pića koji su konzumirali svi društveni
slojevi se pravio na sledeći način:
Sastojci:
1 šolja jogurta
3 šolje vode
1/2 kašike sušene nane
so
kockice leda
Priprema:
Jogurt razblažiti vodom, dobro promešajte i u to dodajte prstohvat soli i
nane. Zatim dodajte kockice leda. Dodajte listove sveže nane odozgo za
dekoraciju. Dug se poslužuje hladan.
Persijska kuhinja se ogleda u veštini kombinovanja začina različitih ukusa i
mirisa kao i u kombinaciji kontrastnih ukusa, slatko-kiselo ili
blago-začinjeno. Najpoznatiji začin persijske kuhinje je menta, zatim slede
esencije limuna i narandže, jestivo cveće kao što su narandžin cvet,
geranijum i latice ruža, tu možemo još da ubrojimo i kurkumu, kumin, kim,
kiml ili kamoun koji se dodaje gulašima, sosevima i supama.
Bili su vešti u prehrambenoj trgovini ali i modernizaciju prehrambene
industrije tog doba. Persijska kuhinja je prva koja je u ishranu uvela
šećer, tako da su već 600-te g. p. n. e. poznavali metod kristalizacije
šećera iz šećerne trske.
Persijanci su imali snažan osećaj pripadnosti zajednici i nacionalne svesti
tako da se to odrazilo i na način obedovanja. Mnogi obroci su bili javni i
od društvenog značaja. Dužnost svakog stanovnika je da sledi čuvenu
persijsku izreku: "Mehman habib-e hodast",što znači "Gost je Bogu
prijatelj". Kada gost, očekivan ili ne, uđe u persijski dom, prema njemu se
postupa s najvećom ljubaznošću i gostoljubivošću. Koliko god skromne prihode
imali, domaćini gostima nude najbolju hranu i smeštaj.
Stari Grci veštinu kuvanja su naučili od persijanaca, a od Grka su je
preuzeli Rimljani. Iz istorije Persije poznato je da u toj zemlji u 6 veku
p. n. e. postoje ljudi koji se bave kuvanjem kao zanimanjem. Radeći kao
kuvari uspeli su da dosegnu vrhunac umeća u kulinarstvu.
Нема коментара:
Постави коментар