Reč je izvedena od reči šarbat, što znači piće od šećera i vode, a preuzeta
je od arapske reči "šariba", što znači "piti". Najstariji pomen bilo koje
varijacije reči Šarbat nalazi se u Kanonu medicine iz 11. veka persijskog
pisca i biljnog lekara Ibn Sine, i u persijskoj knjizi iz 12. veka, Zahireje
Horezmšahi. Sorbet, šerbet, sirup, šrub, pa čak i džulep, sve potiče od
persijskog ledenog pića Šarbat. Reč šerbet se i danas upotrebljava u Srbiji.
Reč Jas na persijskom (farsi jeziku) znači jasmin.
Šarbat je obično sirup napravljen od voća, ekstrakata cveća ili bilja. Sirup
se zatim razblažuje šećerom, vodom i ledom. Sirup od ruže je sirup
napravljen od ružine vodice, sa dodatkom šećera. Neverovatno je ukusan,
osvežavajući, jednostavan za pravljenje i savršen za vrele letnje dane.
Šarbat u persijskoj kuhinji je bio ali i danas prilično važna stvar i
osnovna stvar svakog leta u persijskom domaćinstvu. Šarbat možete napraviti
sa bilo kojim voćem, ali tradicionalno u persijskoj kuhinji se pravi sa
nekom vrstom bobičastog voća ili višnje.
Ovo osvežavajuće piće je veoma jednostavno za pripremu i svi sastojci su
bili u svakodnevnoj upotrebi koji su postojali u domaćinstvu ili su se veoma
lako mogli naći na tržnicama po veoma niskoj ceni.
Ova vrsta jednostavnog osvežavajućeg pića koji su konzumirali svi društveni
slojevi se pravio na sledeći način:
Sastojci:
1 šolja svežih cvetova jasmina
1 šolja šećera
2 šolje vode
Priprema:
Nežno isperite cvetove jasmina. Dovedite vodu do ključanja, zatim dodajte
šećer. Mešajte dok se sav šećer ne rastvori. Isključite vatru i dodajte
cvetove jasmina. Poklopite i ostavite da odstoji 2 do 3 sata. Procedite
tečnost, a zatim bacite cvetove i sirup stavite u hermetički zatvorenu bocu.
Čuvajte u frižideru ili na tamnom hladnom mestu.
Ovaj mirisni sirup možete dodati u vrući čaj, ledeni čaj ili ga upotrebiti u
bilo koji drugi recept koji zahteva sirup. Kao osvežavajuće piće je idealan
za vreme vrelih letnjih dana. Pomešajte u čaši jednu trećinu sirupa sa dve
trećine hladne vode, dobro promešajte, na kraju dodajte ledene kocke ili
usitnjeni led.
Jasmin, botanički poznat kao Jasminum, ima dugu i bogatu istoriju koja seže
hiljadama godina unazad. Potiče iz toplih krajeva Azije, Mediterana,
Australije i Pacifičkih ostrva. U Kini, jasmin se uzgaja više od 2.000
godina i ima veliku kulturnu važnost, često se povezuje sa lepotom i mirom,
simbol je ženstvenosti, nežnosti i ljubavi. U Evropu je stigao u 16.
veku i brzo postao popularan u baštama i kao parfem. Naročito je bio
popularan u Francuskoj. Jasmin se takođe smatra svetom biljkom u
Indiji i koristi se u verskim obredima i ceremonijama. Veruje se da ima i
lekovita svojstva. U nekim delovima Bliskog istoka, jasmin se koristi kao
simbol ljubavi i romantike. Jasminov čaj i parfemi su popularni u ovom
regionu.
Jasmin je rod zimzelenih ili listopadnih grmova i loza iz porodice maslina
(Oleaceae). Karakteristični su po svojim mirisnim cvetovima, obično belim
ili žutim, koji se često koriste u proizvodnji parfema i aromaterapiji.
Postoji veliki broj vrsta jasmina, sa različitim oblicima i veličinama
cvetova. Jasmin je jedan od najvažnijih sastojaka u proizvodnji parfema
širom sveta. Njegov bogat, cvetni miris je veoma cenjen u parfimerijskoj
industriji. Jasmin se koristi u aromaterapiji za smanjenje stresa,
anksioznosti i poboljšanje raspoloženja. Njegov miris se smatra opuštajućim
i umirujućim. U nekim delovima sveta, cvetovi jasmina se koriste za
aromatizaciju hrane i pića, posebno čaja. Jasmin je popularna biljka u
baštama zbog svojih mirisnih cvetova i dekorativnog lišća. Postoje mnoge
sorte koje se mogu uzgajati u različitim klimatskim uslovima.
Нема коментара:
Постави коментар