Antičko vino: De cella vinaria - Vinarija

Rimska tradicionalna kuhinja IV - V vek n.e.

Originalni tekst:
Cellam vinariam septemtrioni habere debemus obpositam frigidam vel obscurae proximam, longe a balneis, stabulis, furno, sterculis, cisternis, aquis et ceteris odoris horrendi: ita instructam necessariis, ut non vincatur a fructu, sic autem dispositam, ut basilicae ipsius forma calcatorium loco habeat altiore constructum, ad quod inter duos lacus, qui ad excipienda vina hincinde depressi sint, gradibus tribus fere ascendatur aut quattuor. Ex his lacubus canales structi vel tubi fictiles circa extremos parietes currant et subiectis lateri suo doliis per vicinos meatus manantia uina defundant. Si copia maior est, medium spatium cupis deputabitur, quas, ne ambulacra prohibeant, asellis altioribus inpositas vel supra dolia possumus conlocare spatio inter se longiore distantes, ut, si res exigat, curantis transitus possit admitti. Quod si cupis locum suum deputabimus, is locus ad calcatorii similitudinem podiis brevibus et testaceo pavimento solidetur, ut, etiamsi ignorata se cupa diffuderit, lacu subdito excipiantur non peritura uina, quae fluxerint.

Prevod:
Podrum vinarije treba da gleda na sever, da bude na hladnom i tamnom mestu, udaljen od tekuće vode, cisterne, kupatila, peći, štale, đubriva i svih mesta koja mogu biti izvor zaraze. mora biti opremljena sa svim sudovima za berbu. Mora biti izgrađen u obliku bazilike, između dva bazena, koji će naizmenično primati vino, oko tri ili četiri koraka naviše. Zidani kanali maraju biti sa pločicama koji služe za odvod vina koji će odvoditi vino kroz otvore ispod zidova u burad. Ako imate veliku količinu vina, stavićemo cisternu u sredinu, tako da ne ometa prolaz ili ukopamo burad u zemlju na većoj udaljenosti jedno od drugog, tako da se podrumu može pristupiti. Ukoliko se, međutim, rezervoari nalaze na odvojenim lokacijama, pod se mora ojačati i izdići, podignuto na malim platformama, presvučeno glinom, tako da ako se rezervorar prevrne ili pobegne, a da to nije niko primetio, vino nije izgubljeno, biće primljeno u slivniku ispod.

Palladius Rutilius Taurus Aemilianus
Opus agriculturae





Palladius Rutilius Taurus Aemilianus - Rutilius Bik Emilijan Palladius, takođe poznat  kao Palladius, bio je rimski pisac u drugoj polovini 4. veka n.e. ili prvoj polovini 5. veka nove ere. On je uglavnom poznat po svojoj knjizi o poljoprivredi, Opus agriculturae, poznata i kao De re rustica.
Palladii su bili istaknuta galska porodica, a ime Palladius je verovatno prezime, preuzeto od nadimka koji znači - stara škola. Palladius se dosta oslanja na ranije poljoprivredne pisace, uglavnom Columella i Gargilius Martialis, on takođe izgleda da ima poljoprivredno znanje iz prve ruke i iskustvo kao vlasnika zemljišta u Italiji i Sardiniji.





Opus Agriculturae je rasprava o uzgoju u 14 delova ili knjiga, napisane krajem četvrtog ili početkom petog veka nove ere. Prva knjiga je opšta i uvodna. Knjige od 2 do 13 daje detaljna uputstva za tipične aktivnosti na rimskom farmi za svaki mesec u godini, počevši sa januarom. Četrnaesta knjiga, de Vet medicina, je otkriven tek u 20. veku, i daje uputstva za negu životinja i elemenata veterine.
Poljoprivredni spisi Palladiusa se mogu uporediti sa onima od Marcus Priscus Cato, Marcus Terentius Varo, a posebno Lucije Junije Moderatus Columella, čiji je De Re Rustica služio kao model Palladiusu.


Pročitajte više >>                                                                        << Vratite nazad