Rimska tradicionalna kuhinja III vek p.n.e.
Originalni tekst:
Oxymelli. Fit vinum ex aceto et melle quod oxymel vocaverunt voce Graecanica. Nam oξu dicitur Graecis acetu et μίλ mel. Fit autem oxymel hoc modo. Mellis decem librae cum aceti heminis quinque, haec decies subserve faciunt atque ita sinunt inveterare. Themison summus autor damnavit oxymel et hydromel. Est autem hydromel vinum ex aquae et melle confectum, unde et nome. Celebrant autores ex omphacomel, quod fit ex uvae semiacerbae succo et melle fortiter trite unde et nome: Graec enim όμφας dicitur uvae acerbae, et όμφαφκας vocant uvas et fructus immaturus. Hinc omphalicium oleum dictum, quod ex olivis acerbis quas δίγρας vocant, fit: et omphacium ex uva, quod vulgo agreste nominitant.
Prevod:
Mešavina vinskog sirćeta i meda se u Grčkoj zvao oxymelli (od starogrčkog оξυ, što znači "sirće", i μιλ, što znači "med"). Ovako se pravi; pomešati deset libri (3,27 kg) meda sa pet hemina (1,36 l) vinskog sirćeta,staviti da se kuva. Kuvati dok se sadržina nesmanji za trećinu. Themison je zbunjen sa oxymelli i hydromell. Hydromell se pravi od vode i meda i otuda mu naziv. Ime podseća na pravljenje omphacomel, koji se pravi od polusuvog (oštrog) soka od grožđa i meda i otuda mu i ime od starogrčkog ομφας, što znači kiselo grožđe i ομφαφκας, što znači rano i nesazrelo voće. Stoga ono što se naziva omphalicium ulje se pravi od gorkih maslina što se na grčkom zove δίγρας i kiselog grožđa kojeg zovu divlji nominitant.
hemina = 0,273 l
De agricultura - 184g p.n.e
Marcus Porcius Cato (234g p.n.e. – 149g p.n.e.)
Inače oxymelli potiče iz Persije i tamo je poznat pod nazivom Sekanjabin. Grci su ga preuzeli pa je tako dospeo u rimske kuhinje. U Persijskoj kuhinji pravio se od belog vinskog sirćeta, soka od limuna, lišća matičnjaka i meda. U Rimu se upotrebljavao kao dodatak u salatama, a razblaživao se sa vodom ako se koristio kao napitak.
Marko Porcije Katon Stariji, nazvan i Cenzor (lat. Marcus Porcius Cato Maior Censor, rođen 234. godine p. n. e. u Tuskulu, umro 149. god. p. n. e.) bio je rimski državnik i književnik u periodu srednje republike.
Kao vojni tribun borio se u drugom punskom ratu, a zatim započeo političku karijeru pod pokroviteljstvom Lucija Valerija Flaka, koji je bio impresioniran Katonovim moralnim načelima. Kao kvestor je boravio na Siciliji, a vraćajući se odatle na Sardiniji je sreo pesnika Enija i poveo ga sa sobom u Rim. Dužnost pretora obavljao je 198. godine p.n.e., a dužnost konzula 195. godine p.n.e.sa Valerijem Flakom kao kolegom. Nakon konzulata kao namesnik upravljao je provincijom Hispanijom, gde je postigao vojne uspehe za koje je nagrađen trijumfom. Tokom osamdesetih godina 2. veka p.n.e. Katon je često nastupao kao protivnik porodice Scipiona i njihovih nastojanja da osnaže grčki uticaj na rimsku kulturu. Ipak, prema antičkoj tradiciji, i sam Katon je na kraju naučio grčki jezik.
Katonovo delo O zemljoradnji (De agricultura), predstavlja najstariji sačuvani spomenik latinske književne proze. U delu se obrađuju vinogradarstvo, maslinarstvo, povrtarstvo i stočarstvo, s ciljem da se ukaže na to kako najlakše zaraditi, pri čemu se saveti zasnivaju na Katonovom vlastitom iskustvu i jednostavnim zdravorazumskim načelima kakav je npr. Katonov savet da roba treba prodati čim ostari. Ovo je delo značajno jer pruža dobar uvid u mentalitet rimske zemljoposedničke klase 2. veka p.n.e. Mada se zasniva na grčkim priručnicima o vođenju poljoprivrednih imanja, to delo odslikava mišljenje jednog senatora. Katon je zamislio imanje srednje veličine, od 200 jugera, na kojem se stalno nalazi 11 robova. Kao i inače kod Rimljana, upravljanje imanjem povereno je jednom robu, nadzorniku, kome pomaže njegova žena. Katon je, kao i kasniji pisci poljoprivrednih priručnika Varon i Lucije Junije Kolumela, pretpostavio ekonomsku prednost robovske radne snage. Katon ne predlaže nikakvu novu tehniku upravljanja: njegovi su predlozi da se zarada maksimalizuje takvim zdravorazumskim sredstvima kao što je kupovina po jeftinoj ceni i prodaja po skupoj i kao što je savet da robove treba držati zaokupljene nekim poslom tokom cele godine.
Katonovo delo O zemljoradnji (De agricultura) je rasprava o poljoprivredi pisana 160. g. p. n. e. Ovo je jedini rad ovog autora koji je preživio kompletan.
Pročitajte više >> << Vratite nazad
Нема коментара:
Постави коментар