3500 g. p. n. e.
"Gledam tilapiju u njenoj pravoj prirodi, vozeći brzi brod u njegovim
vodama."
- Iz knjige dolaska u svetlost, poznatija kao Knjiga mrtvih, 2. ili 1.
milenijum p. n. e.
Sveža ili osušena riba je u Egiptu bila svakodnevna hrana za običan narod
ali je bila zabranjena svakom posvećenom biću, faraonu ili svešteniku. Riba
je ćutljivo biće što zbunjuje, skriveno, ali blistavo pod zelenilom reke
Nil, biće koje je u vodi bilo sudionik strašnih drama. Tako su se svakog
dana u na kraju sveta, jedna riba peraja ukrašenim ružama i druga sa
perajima plave boje na tajnovit način uobličavali u ljude i služeći na lađi
boga Ra nogoveštavali dolazak čudovišta Apopisa.
Brojni prikazi iz grobnica svedoče da su Egipćani naročito uživali u lovu na
razne vrste riba, a vrlo je popularan bio lov na ribe u močvarnim
područjima. Tokom razdoblja faraonskog Egipta ribolov ima dvojaku funkciju.
Njegova primarna funkcija ulova ribe zbog ishrane ostaje i dalje, ali tada
se takođe javlja neka vrsta sportskog ribolova zbog zabave viših slojeva
društva. Osim divljih vrsta riba koje žive u Nilu i u jezeru Moeris, stari
Egipćani uzgajaju ribu u brojnim ribnjacima u sklopu hramskih kompleksa ili
imanja bogatih slojeva društva, ali pre svega zbog ishrane. Lov na ribe zbog
zabave uglavnom se odvijao u močvarnim područjima oko Nila ili na samoj reci
Nil. Stari Egipćani poznavali su više načina ulova ribe. Riba se lovila iz
čamaca uz pomoć ribarskih mreža, štapova za pecanje sa udicama, koplja ili
harpuna, neke vrste malenih strelica od trske, ili su je lovili goloruki.
Lovile su se sve vrste rečne i morske ribe koje su se mogle pronaći u Nilu,
jezeru Moeris, močvarnim područjima delte ili na sredozemnoj obali,odnosno u
Crvenom moru.
U Nilu su pecali najčešće grgeča i jegulju, a imućniji Egipćani mogli su da
uživaju i u jelima spremljenim od soma, šarana, tilapije i cipala.
Riba tilapija je bila zastupljena u egipatskoj kulturi, umetnosti i
religiji, kao u egipatskoj ishrani. Bila je popularan oblik za boce i palete
za šminku, tilapija je predstavljena svojim sopstvenim hijeroglifom, K1. Po
egipatskoj mitologiji tilapija pomaže da se vodi brod Sunca dok plovi nebom,
kao u gore navedenom citatu iz Knjige mrtvih, tilapija predstavlja
zbir magijskih čarolija za uvođenje duhova u zagrobni život. Tilapija je
takođe bila povezana sa Hathorom, boginjom ljubavi i žena, i smatrana
simbolom plodnosti i obnove. Takvo uzvišeno značenje je možda proisteklo iz
pogrešnog tumačenja ponašanja tilapije. Kada opasnost preti, sitne ribice
bebe plivaju u usta svoje majke radi zaštite (fenomen koji se naziva
usta-muljenje, takođe primećen kod drugih vrsta riba). Drevni ljudi koji su
videli tilapiju, kako izlaze iz usta mame, verovatno su verovali da odrasla
riba čudesno stvara bebe.Ali pre više hiljada godina u Egiptu, riba tilapija
već je bila uzgajana u zatvorenim ribnjacima i zarobljena mrežama i kopljima
iz životvorne reke Nil.
Ova vrsta jela se pravila na sledeći način:
Sastojci:
1 cela, očišćena tilapija
1/2 čaše ječma
1.5 l vode
4 praziluka, oprani i isečeni na koren i list
1 kašičica soli
Priprema:
Isperite ječam i stavite ga u posudu sa vodom. Stavite da proključa, dodajte
samo korenje praziluka, i kuvajte 30 minuta. Koristite kašiku da uklonite
penu koja se uzdiže do vrha (višak skroba iz ječma). Uklonite korenje
praziluka. Izrežite tilapiju na komade, dodajte ribu u vodu i so i kuvajte
oko 10 minuta na srednjoj vatri. Smanjite toplotu, dodajte ostatak sitno
seckanog lišća praziluka i kuvajte još 5 minuta.
Tilapija (lat. Tilapia) je vrsta tropske ribe. Naziv tilapija je
zajedničko ime za različite vrste tri roda: Tilapia, Sarotherodon i
Oreochromis. One su deo familije ciklida (Cichlidae). Sam naziv tilapija
najverovatnije potiče od afričke behuana reči "thiape" što znači riba. Ona
je autohtona afrička riba i gajila se na tim prostorima i pre 3.000 godina.
100 grama mesa tilapije sadrži 128 kalorija, 0 g ugljenohidrata, 26 g
proteina, 3 g masti, 31% vitamina B12, 24% niacina, 20% fosfora, 78% selena,
20% kalijuma. Prehrana im je raznolika: biljni materijal, detritus, ličinke,
vodeni beskičmenjaci. Nastanjuju slatke, boćate, a zalaze i u slane vode gde
grade gnezda. Uzgajaju se za hranu u akvakulturi širom sveta. Neretko se
unose u određena područja npr. zbog uklanjanja viška vodenoga bilja ili
uništavanja ličinki komaraca. Nakon rešavanja početnoga problema same
postaju problem jer su opasne invazivne vrste.
U običnim porodicama kuvanje je bilo posao domaćice, ali veća i bogatija
domaćinstva zapošljavala su poslugu za rad u kuhinji, kao i kuvara, najčešće
muškarca, koji je pripremao hranu. Egipćani su kuvali nad otvorenom vatrom,
ali su imali i peći, pa su hranu kuvali, pekli ili pržili. Za pripremanje
hrane koristili su činije, ćupove i lonce. Posuđe je uglavnom bilo izrađeno
od gline, dok su samo najbogatiji koristili ono izradeno od bronze i srebra.
Poznavali su i druge kuhinjske alatke koje i danas koristimo u kuhinji kao
što su tučak, avan i sito.
Нема коментара:
Постави коментар