Reč je izvedena od reči šarbat, što znači piće od šećera i vode, a preuzeta
je od arapske reči "šariba", što znači "piti". Najstariji pomen bilo koje
varijacije reči Šarbat nalazi se u Kanonu medicine iz 11. veka persijskog
pisca i biljnog lekara Ibn Sine, i u persijskoj knjizi iz 12. veka, Zahireje
Horezmšahi. Sorbet, šerbet, sirup, šrub, pa čak i džulep, sve potiče od
persijskog ledenog pića Šarbat. Reč šerbet se i danas upotrebljava u Srbiji.
Reč Rivas na persijskom (farsi jeziku) znači rabarbara.
Šarbat je obično sirup napravljen od voća, ekstrakata cveća ili bilja. Sirup
se zatim razblažuje šećerom, vodom i ledom. Sirup od ruže je sirup
napravljen od ružine vodice, sa dodatkom šećera. Neverovatno je ukusan,
osvežavajući, jednostavan za pravljenje i savršen za vrele letnje dane.
Šarbat u persijskoj kuhinji je bio ali i danas prilično važna stvar i
osnovna stvar svakog leta u persijskom domaćinstvu. Šarbat možete napraviti
sa bilo kojim voćem, ali tradicionalno u persijskoj kuhinji se pravi sa
nekom vrstom bobičastog voća ili višnje.
Ovo osvežavajuće piće je veoma jednostavno za pripremu i svi sastojci su
bili u svakodnevnoj upotrebi koji su postojali u domaćinstvu ili su se veoma
lako mogli naći na tržnicama po veoma niskoj ceni.
Ova vrsta jednostavnog osvežavajućeg pića koji su konzumirali svi društveni
slojevi se pravio na sledeći način:
Sastojci:
1 kg rabarbare
3 šolje šećera
3 šolje vode
Priprema:
Isecite rabarbaru na male kriške, a zatim u šerpu dodajte rabarbaru, šećer i
vodu. Dovedite do ključanja, a zatim krčkajte još 20 minuta na laganoj
vatri. Nakon toga procedite sok, operite šerpu, a zatim u isti dodajte
proceđeni sok. Dovedite do ključanja i krčkajte na srednjoj vatri još 10
minuta dok se tečnost ne zgusne. Uklonite penu, a zatim sipajte u
sterilisanu flašu. Ostavite da odstoji nekoliko dana pre upotrebe. Čuvati u
frižideru ili na tamnom hladnom mestu. Za serviranje, u čašu dodajte 1/4
šolje sirupa od rabarbare i 3/4 šolje hladne vode. Dobro promešajte, a zatim
dodajte kockice leda ili usitnjeni led.
Rabarbara vodi poreklo iz Azije, veruje se iz Sibira. Kinezi je gaje
najmanje 3000 godina. U Kini se smatra lekovitom biljkom, a njen koren ima
laksativna svojstva. U Evropu je najverovatnije stigla preko Turske, gde je
donešena iz Kine - Putem svile. Naziv rabarbara vodi poreklo od grčke reči
barbaron (varvar), što govori o njenom poreklu - da je donešena iz daleke
zemlje. U Evropu je stigla u 16. veku, prvo u Nemačku, Englesku i Francusku,
a u Srbiji se preporučuje za uzgoj od druge polovine 19. veka. Stari Grci su
trgovali sa njom, a kasnije je ta trgovina došla i do Rimskog carstva.
Kako se vidi vekovi su bili potrebni da rabarbara od leka postane tražen
sastojak u nizu egzotičnih jela u savremenoj kuhinji. Danas se uzgaja u
celom svetu u varijetetima koji se razlikuju uglavnom u boji stabljike koja
može varirati od zelene, preko različitih nijansi crvene pa sve do tamno
crvene boje. Postoji mišljenje da je rabarbara boljeg kvaliteta ukoliko su
stabljike tamnije crvene boje, tamnije crvene stabljike su slađe. Međutim
naučno je dokazano da boja stabljike nije povezana sa kvalitetom i ukusom.
Iako rabarbara spada u povrće, uglavnom se priprema u kulinarstvu kao voće.
Koristi se za izradu torti, kolača, umaka. Umak od rabarbare se služi uz
meso ili kao preliv za sladoled. Od nje se može pripremati i džem. Mora se
kuvati dovoljno dugo, jer je prilično žilava i ne može se konzumirati
presna, ali skuvana i zaslađena, predstavlja pravu poslasticu.
Lekovita svojstva rabarbare uključuju gubitak telesne težine, poboljšanje
probave i motiliteta creva, sprečavanje nastanka Alchajmerove bolesti,
stimulaciju rasta kostiju, sprečavanje oštećenja neurona, poboljšanje
zdravlja kože, spečavanje nastanka kancera i adekvatna regulaciju nivoa
metabolizma. Koren rabarbare je korišten za ublažavanje zatvora, želučanih
problema i za pravljenje obloga u slučajevima groznice i otoka. Koren se
ubire u jesen i to od biljke stare 6 - 10 godina. Seče se na kocke, kako bi
se brže sušio. Osim svega navedenog, koristi se i za bojenje kose, vune i
tkanine, kao i uskršnjih jaja.
Ukus je blago kiselkast, ali on zavisi kako od sorte, tako i od starosti
biljke. Najbolje je brati i konzumirati mlade biljke. Rabarbara se kada je
jako mlada, može jesti i sirova, ali se ipak češće koristi za pravljenje
džemova i marmelade. Rabarbara se koristi kao lekovita biljka više stotina
godina. Veoma često je korištena u kineskoj tradicionalnoj medicini, a njena
upotreba u ove svrhe se zadržala do današnjeg dana. Rabarbara ima veoma malo
kalorija, samo 21 kcal u 100 g. Ima veliku količinu vitamina A koji povoljno
utiče na vid, imunitet i štiti kožu od UV zračenja, kao i vitamina C. Takođe
sadrži dosta vitamina K, koji povoljno utiče na zgrušavanje krvi.