Nane na persijskom (farsi) jeziku znači baka, a širini znači slatkiši, što
bi u slobodnom prevodu značilo bakin slatkiš ili bakin kolač. Slatkiši su se
jeli onda kada su to ljudi mogli sebi i ukućanima priuštiti. Ovu vrstu
deserta su konzumirali svi slojevi društva. U srpskom jeziku pod pojmom
kolač, podrazumevaju se različite vrste peciva, ali se pre svega odnosi na
manje slatke komade peciva punjene različitim filovima. Najčešći sastojak
kolača jesu med ili šećer, maslac ili buter, mleko, orasi i drugo koštunjavo
voće, jaja, čokolada ili kakao i različite vrste voća (džemova i marmelada).
Persijska kuhinja se ogleda u veštini kombinovanja začina različitih ukusa i
mirisa kao i u kombinaciji kontrastnih ukusa, slatko-kiselo ili
blago-začinjeno. Najpoznatiji začin persijske kuhinje je menta, zatim slede
esencije limuna i narandže, jestivo cveće kao što su narandžin cvet,
geranijum i latice ruža, tu možemo još da ubrojimo i kurkumu, kumin, kim,
kiml ili kamoun koji se dodaje gulašima, sosevima i supama.
Persijski slatki biskviti tipa kolačića mogu se grubo klasifikovati na suve
kolačiće (širini hošk) i vlažne kolačiće (širini tar). Današnji kolačići,
nane širini, pripadaju prvoj grupi odnosno pripadaju grupi suvih kolača, ne
sadrže gluten i napravljeni su od mlevenih badema i šećera u prahu. Testo za
ove kolačiće je veoma jednostavno i lako se pravi.
Glavni sastojci ovog kolača su jaja, šećer, belo brašno, ulje, prašak za
pecivo, badem i limunov sok. Pahuljasti su i ukusni zahvaljujući ulju u
testu, i imaju delikatnu aromu badema i limuna. Možete ih ukrasiti seckanim
pistaćima i laticama ruže.
Kolač je veoma jednostavan za pripremu i svi sastojci su bili u svakodnevnoj
upotrebi koji su postojali u domaćinstvu ili su se veoma lako mogli naći na
tržnicama po veoma niskoj ceni.
Mnogi recepti su ostali skoro ne promenjeni do danas.
Ova vrsta jednostavnog deserta sa koji su konzumirali svi društveni slojevi
se pravio na sledeći način:
Sastojci:
2 čaše brašna
1 mala kašika praška za pecivo
1 čaša maslinovog ulja
1 čaša šećera
2 žumanca
1 mala kašika mlevenih badema
1 mala kašika limunovog soka
Priprema:
Prosejte zajedno brašno i prašak za pecivo. Dobro izmešajte ulje, šećer,
žumanca, limunov sok i mleveni badem. U tu smesu postepeno dodajte brašno i
mešajte dok testo ne bude ujednačeno. Rukama testo uvaljajte u male loptice,
stavite u nepodmazan pleh obložen papirom za pečenje i lagano pritisnite
kašikom odozgo. Pecite pola sata na 100° C. Keksići se tradicionalno
poslužuju uz čašu persijskog čaja. Obično se crni čaj meša sa sušenim
laticama ruže. Takav čaj nikada se ne poslužuje u porculanskim ili drugim
neprozirnim šoljicama jer je velika uvreda ako se nevidi boja čaja, pravi
domaćin će uvek pitati, želite li jači ili slabiji čaj.
Bili su vešti u prehrambenoj trgovini ali i modernizaciju prehrambene
industrije tog doba. Persijska kuhinja je prva koja je u ishranu uvela
šećer, tako da su već 600-te g. p. n. e. poznavali metod kristalizacije
šećera iz šećerne trske.
Persijanci su imali snažan osećaj pripadnosti zajednici i nacionalne
svesti tako da se to odrazilo i na način obedovanja. Mnogi obroci su bili
javni i od društvenog značaja. Dužnost svakog stanovnika je da sledi
čuvenu persijsku izreku: "Mehman habib-e hodast",što znači "Gost je Bogu
prijatelj". Kada gost, očekivan ili ne, uđe u persijski dom, prema njemu
se postupa s najvećom ljubaznošću i gostoljubivošću. Koliko god skromne
prihode imali, domaćini gostima nude najbolju hranu i smeštaj.
Stari Grci veštinu kuvanja su naučili od persijanaca, a od Grka su je
preuzeli Rimljani. Iz istorije Persije poznato je da u toj zemlji u 6 veku
p. n. e. postoje ljudi koji se bave kuvanjem kao zanimanjem. Radeći kao
kuvari uspeli su da dosegnu vrhunac umeća u kulinarstvu.
Нема коментара:
Постави коментар