Kulinarstvo kroz vekove

Antička mesopotamska kuhinja

Antička egipatska kuhinja

Antička feničanska kuhinja

Antička persijska kuhinja

Antička grčka kuhinja

Antička jevrejska kuhinja

Antička rimska kuhinja

Alkohol kroz vekove

Literatura

субота, 1. јул 2017.

Antička kuhinja: Intuba - Salata od cikorije za bolju probavu




Originalni tekst:
Intuba ex liquamine, oleo modico mero, cepa concisa. Pro lactucis vere hieme intubae ex embammate vel melle et aceto acri.

Sastojci:
50 g cikorije, cvetovi
1 glavica crnog luka, sitno seckano
1 kašika liquamena
2 kašike maslinovog ulja
200 ml belog vina
1 kašika vinskog sirćeta
1 kašičica meda

Priprema:
Cvetove cikorije potopiti u mlaku vodu da odstoji najmanje 30 minuta, a zatim procediti. Sitno iseckati mladi luk i pomešajte sa ostalim sastojcima i prelijte preko cikorije. Salata se služi nakon jela i svrha joj je bolja probava.

De re coquinaria
Marcus Gavius Apicius





Cikorija (Cichorium intybus), poznata samonikla lekovita i jestiva biljka, najrasprostranjenija je vrsta istoimenog roda. U nekim izvorima ime roda izvodi se iz grčke reči kichora, kichoria, kichorion ili kichoreia, što je nastalo od reči kio=ići i chorion=poljana, a odnosi se na mesto gde se biljka može sresti. Ime vrste nastalo je od latinskog naziva za ovu biljku intybus. Domaći nazivi su: vodopija, plava vodopija, radič, modrica, žućenica, konjogriz, vodoplav, ženetrga, cigura, zmijina trava, golica, gologuza, gologuza loćika, kažiput, konjska trava, podrožnik i druga. To je korovska biljka, verovatno poreklom iz Južne Evrope, danas rasprostranjena širom Evrope i Azije, na različitim staništima. Najčešće se sakuplja na prirodnim staništima, ali se poslednjih godina sve češće i gaji, radi korena, listova i rascvetalih cvasti. Cikorija je višegodišnja zeljasta biljka sa golim i u gornjem delu razgranatim stablom. Na vrhu stabla i grana nalaze se glavičaste cvasti, čiji jezičasti cvetovi mogu da budu plave, ružičaste ili bele boje. Cveta od jula do septembra, a pocinje da sazreva u avgustu. Koren biljke vadi se nakon toga pa sve do proleca, mada je najkvalitetniji ako se vadi na jesen. Zatim se suši, melje i od njega priprema napitak slican kafi. Iseckan na komadiće koristi se za čaj. Pije se radi užitka ili u svojstvu lečenja. Nadzemni delovi biljke su takođe jestivi. Plavi cvetovi mogu naći svoje mesto u salati a odvojeno ili zajedno sa listovima u narodnoj medicini upotrebljavaju se kao lek.





Klasični kuvar antike je "De re coquinaria" ili "O umetnosti kuvanja". Autor je Markus Gavijus Apicijus, koji je živeo u doba cara Tiberija u prvom veku naše ere. Knjiga ima 10 glava i sadrži oko 500 recepata koje je Apicijus sakupio iz prošlih vekova i recepata koje je sam osmislio.
Apicius je tokom svog života (42 g.p.n.e. - 37 g.n.e.) postao legenda. on je uradio nešto što je jedinstveno u ono vreme; on je bio jedan od osnivača gastronomije.
Plinije opisuje Apicijusa kao "najvećeg trošadžiju koga je svet ikada video". Izgleda da je bio u pravu, jer je Apicijeva umetnost kuvanja prepuna neobičnih recepata od punjenog papagaja do flaminga sa biberom ali i takvih koje mi i u današnje vreme rado jedemo.
Kako je Apicijev život bio ekstravagantaan, tako je i njegova smrt do danas predmet svakojakih rasprava. Kada je potrošio 100 miliona sestercija iz državne kase za pripremanje svojih recepata za cara, kada je potrošio sve poreske pare i lično se zadužio, napravio je bilans i izračunao je da će mu ostati "samo" 10 miliona sestercija za život, što je za njega bilo nezamislivo (1 sesterc = 1 evro). Iz straha da neće imati šta da jede i da će umreti od gladi, uzeo je otrov i u strašnim mukama umro.


Pročitajte više >>                                                               << Vratite nazad


Нема коментара:

Постави коментар