Kulinarstvo kroz vekove

Antička mesopotamska kuhinja

Antička egipatska kuhinja

Antička feničanska kuhinja

Antička persijska kuhinja

Antička grčka kuhinja

Antička jevrejska kuhinja

Antička rimska kuhinja

Alkohol kroz vekove

Literatura

субота, 22. октобар 2016.

Antička kuhinja: Recepti





Stari Egipćani su ishrani pridavali puno pažnje, što dokazuje i mnoštvo ostataka različite hrane ostavljane u grobnicama kako bi pokojnik na drugom svetu imao sve ono što mu je bilo važno i na ovom. Ishrana u bogataškim kućama bila je veoma raznovrsna i bogata mesom, dok su siromašni jeli uglavnom ono što su mogli uzgajati na svojim okućnicama - povrće, voće, živinu, kao i ribu kojom je Nil obilovao. Bogatiji egipćani nisu jeli ni kravlje ni svinjsko meso, krava je bila sveta životinja, dok su svinju smatrali najnečistijom životinjom. U Egiptu je bila zabranjena upotreba mesa od pasa i svaki prekršaj je povlačio strogu kaznu. Srednjem sloju društva je bila dostupna govedina, dok je siromašniji sloj birao svinjetinu i ribu. Možda baš zato što je bila hrana siromašnih, svinjetina nikad nije pokojnicama ostavljana u grobove, dok je riba na večni put sa mrtvima kretala samo ponekad. Konzumirali su i meso od patke, guske, prepelice i piletine.  Žitarice i hleb bili su dva najznačajnija jela u Egiptu. Ljudi su u testo hleba dodavali sastojke poput jaja, mleka, maslaca, meda, soli, začina, itd. Za Egipćane povrće je moralo biti uključeno u obroke, a to povrće bilo je bogato fito-proteinima koje su konzumirali. Od povrća su koristili zelenu salatu, celer, kupus, repu, sočivo, grašak, lebleblije, pasulj i druge mahunarke, praziluk. Naročito su voleli crni i beli luk, zbog jakog ukusa, a takođe su poznavali i njihova lekovita svojstva. Povrće se često služilo uz dodatak ulja i sirćeta, a jelo se i sirovo (na primer celer).





U običnim porodicama kuvanje je bilo posao domaćice, ali veća i bogatija domaćinstva zapošljavala su poslugu za rad u kuhinji, kao i kuvara, najčešće muškarca, koji je pripremao hranu. Egipćani su kuvali nad otvorenom vatrom, ali su imali i peći, pa su hranu kuvali, pekli ili pržili. Za pripremanje hrane koristili su činije, ćupove i lonce. Posuđe je uglavnom bilo izrađeno od gline, dok su samo najbogatiji koristili ono izradeno od bronze i srebra. Poznavali su i druge kuhinjske alatke koje i danas koristimo u kuhinji - tučak, avan, sito. Žitarice su skladištili u žitnicama. Ribu i meso su morali konzervirati soljenjem, sušenjem na suncu ili dimljenjem.

Na narednim stranicama možete naći sve što vas interesuje o ishrani egipćana:

Specifični začini
Peciva
Jela i deserti
 
Kako su Egipćani pokojnicima ostavljali hranu u grobovima, danas se o njihovoj ishrani zna i zahvaljujući istraživanjima drevnih grobnica. Hleb, urme i beli luk su se zbog tople i suve klime očuvali i do danas. Urme su bile najpopularnije voće u zemlji i konzumirali su ih velikoj količini jer sadrže mnogo proteina i šećera, čak su ih zaslađivali medom, bilo je mnogo izbora. Neki drugi plodovi koje su konzumirali su grožđe, šipak, lubenica, egipatske šljive, breskve, masline i orasi.
Hleb umešen sa kvascem je smatran luksuznom hranom. Obični ljudi najčešće su testo mesili samo od brašna i vode. Pronađeni su dokazi da su radnici koji su radili na izgradnji piramida u Dolini kraljeva isplaćivani u hlebu i žitu. Egipćani su spravljali više vrsta hleba koji su mesili u razlićitim oblićima - od jednostavnih okruglih koje su zvali "pita" do onih u obliku životinja i ptica. Testo prpremljeno od brašna, vode i kvasca stavljali su u glinene kalupe i pekli u kamenim pećima. Mesili su i druga različita peciva, kao i kolače raznih oblika i veličina. Od žitarica su takode spravljali i čorbe, kaše, supu i palentu. Mlevenje žita bio je dugotrajan proces. Mlelo se ručno ili u mlinovima koje su pokretali volovi. Kao kvasac korišćeno je kiselo testo, pa čak kao zamena i kvasac koji je ostao posle varenja piva. U testo za hleb je često, radi obogaćivanja ukusa, dodavan med, voće, orasi, susam, ulje, puter ili različito začinsko bilje. Proizvodnja žita je u Egiptu bila tako dobro razvijena, da su ga izvozili u susedne zemlje čak i u vreme ratova. Zanimljiv podatak je da su u brašno često dospevala zrnca peska i šljunka, upala tokom mlevenja. Proučavanja mumija pokazala su kakve je pogubne posledice tako grub hleb ostavljao na zube Egipćana.
Zanimljivo je da u Tutankamonovoj grobnici na posudama pišu pogrešni nazivi hrane, odnosno jela koja su pobrojana nisu i ona koja su stvarno pronađena pored faraona.


Pročitajte više >>                                                   << Vratite nazad



Нема коментара:

Постави коментар